Užasna se tragedija dogodila u Doboju, kada je Rajko Savić ubio potpredsjednika SDS-a Branislava Garića. Izgubljena su dva života, u našim okvirima uspješnog građevinskog preduzetnika i dobro pozicioniranog, perspektivnog opozicionog političara.
Motiv, politička pripadnost i sve drugo što će biti predmet policijske istrage i čaršijskih spekulacija padaju u drugi plan pred činjenicom da se njih dvojica jednostavno nisu našli, bolje rečeno, snašli u novonastaloj klimi izazvanoj ekonomskom krizom.
Pravila, principi, dogovori i ustupci koji su dogovarani prije samo nekoliko mjeseci više ne važe, jer okolnosti rada, poslovanja, tačnije ukupnog života, bukvalno se mijenjaju iz dana u dan. Njih dvojica to nisu osjetili, shvatili ili nisu željeli jedan drugom da popuste.
I nema tu nikakvog političkog okvira u koji bi mogla da stane ova tragedija i svako ko tu pokušava da je ubaci bavi se samo sitnim stranačkim politikanstvom od kojeg i neće imati baš neku korist.
Priča iz Doboja može da posluži svima za primjer, da dobro razmislimo i odmjerimo prije nego što povučemo potez koji na bilo koji način utiče na živote ljudi oko nas. Jer, ekonomske okolnosti u svijetu, ili bliže rečeno regionu, su tako teške da svako poigravanje, neodgovorni postupak ili samo izjava može da prouzrokuje veliku štetu po lokalnu društvenu zajednicu. To se prvenstveno odnosi na političke lidere i stranačke činovnike, ali i na onaj dio javnosti koji sebe voli da zove nevladin ili nestranački.
Pretvoren u vijest, prethodni pasus može da glasi i ovako: Čelnici dviju najaktivnijih austrijskih banaka u regiji Raiffeisen i Erste u utorak su ponovno upozorili kako regiju najgore tek očekuje. Prvi čovjek Raiffeisena Herbert Stepic kaže da kriza realne ekonomije u regiji tek počinje i da će trajati najmanje do 2011. godine.
Prvi čovjek Erste Banka Andreas Treichl rekao je da njegova banka očekuje još teže razdoblje u centralnoj i istočnoj Evropi. Obojica su odbacili predviđanja nekih analitičara kako bi Austrija, zbog izloženosti njenih banaka u regiji, mogla dožvijeti finansijski slom.
Druga vijest glasi ovako: Američki hedge fond Hayman Advisers kladi se na najveći talas bankrota država, koji će najsnažnije zahvatiti istočnu Evropu još od 1934. godine, jer svijet polako ostaje bez kapitala za finansiranje svih potreba.
Prevedeno, u zemljama regiona, a samim tim i u BiH, sve je manje novca, niti ga ima u bankama niti se može zaraditi, jer je evidentan pad realnih ekonomskih aktivnosti. I nema tu puno priče. Kriza nameće sasvim nova pravila, ponašanja i rješenja.
Gledano iz ovog ugla, stvarno djeluju deplasirano, iritantno i bezobrazno tvrdnje pojedinih organizacija iliti njihovih samozvanih stručnjaka, o navodnom potpuno netransparentnom upravljanju javnim sredstvima Kreditnog fonda Investiciono-razvojne banke RS.
Preciznije, "Transparency International BiH" u saopštenju distribuiranom samo za potrebe dijela medija u Federaciji, naveo je da se u slučaju IRB RS radi o "skandaloznoj raspodjeli sredstava iz budžeta RS datih na upravljanje ovoj instituciji, koju je osnovao parlament RS s ciljem stvaranja konkurentne i održive privrede".
I ništa ne bi bilo sporno u ovoj ocjeni samo da se radi o tačnim konstatacijama. "Transparency" jednostavno ne vidi ili namjerno zaboravlja činjenicu da malo ko danas u okruženju, bilo da se radi o državi, regiji, entitetu ili kantonu, može sebi da priušti da na budžetskim računima ima oko milijardu KM. Na stranu i to.
Bilo koji politički neopredijeljen ekonomski stručnjak može da potvrdi da kredit IRB RS bukvalno, brojem i slovom, nije dobio onaj ko nije tražio, a da je taj kredit imao svoju ekonomsku opravdanost, jer se krediti ne poklanjaju već vraćaju i to, vjerovali ili ne, oni stručnjaci iz "Transparencyja", s kamatom. I to oko pet odsto.
Ako hoćemo baš u statističke detalje, iz IRB RS ukupno je plasirano 204 milona KM, od toga u istočni dio RS 50, a u zapadni dio 154 milona KM, što je i logično, jer je i broj stanovnika, preduzeća i svega ostalog bar za dva puta veći u tom dijelu. IRB za ovu godinu imaće na raspolaganju 450 miliona KM za plasmane.
Tačno je da su kredite IRB RS dobila preduzeća čiji su vlasnici bliski SNSD-u, ali je takođe tačno da su kredite dobili i biznismeni bliski SDS-u, PDP-u ili nekoj drugoj političkoj partiji.
Tačno je i da je preduzeće Rajka Savića "Građ promet" iz Doboja dobilo kredit iz sredstava IRB RS od oko 800.000 KM.
Tačno je da je i preduzeće iz Čelinca, čiji je vlasnik član SNSD-a, kažnjeno sa oko 80.000 KM zato što nije ispoštovalo odredbe ugovora, ali to nije politički zanimljivo.
Tačno je da je kredit dobilo preduzeće čiji je suvlasnik sin premijera Milorada Dodika, ali taj podatak je javno objavljen na web stranici IRB RS još prošle godine. Ako je Dodik spreman da se suoči s optužbama za nepotizam i smatra da mu to neće nanijeti političku štetu, to je njegova odluka.
Na kraju, krediti IRB RS plasiraju se preko poslovnih banaka koje snose sav rizik njihovih plasmana, kome i zašto ih odobravaju i poslovne banke vraćaju novac u IRB RS, a ne krajnji korisnik. Onaj ko se imalo razumije u ekonomiju zna šta to znači.
Zna i to da malo ko danas u okruženju, bilo da se radi o državi, regiji, entitetu ili kantonu, može sebi da priušti da na budžetskim računima ima oko milijardu KM.
Tačno je da se menadžmentu IRB RS može štošta prigovoriti u radu, od Akcijskog fonda pa do potpuno zamrlog Fonda za nekretnine i restituciju. Ali, osporavati projekat Fonda za razvoj i zapošljavanje RS, preko kojeg se i plasiraju krediti, i pokrenuti kampanju za kriminalizaciju IRB RS, porediti je sa Razvojnom bankom u Federaciji BiH preko koje se lome politički, stranački, unutarbošnjački i ko zna kakvi još interesi, može samo onaj ko za to ima jake političke razloge. I ništa više.