Moja žena i ja ležali smo u krevetu i čitali ona roman o Freudu i New Yorku na prijelazu XIX u XX stoljeće, a ja neki publicistički ekspoze o balkanskim zavjerama, politici i zločinu. Teško je neći dobru knjigu o tome, jer ih pišu domaći nacionalisti i stranci koji nemaju pojma.
Zato stalno izletujem u druga područja. I, uostalom, zašto da krijem - ja sam u osnovi svaštar. Evo, da se vidi s kakvim kaosom u glavi moram živjeti, nabrojat ću, areheološki precizno, sve rezidualne slojeve u hrpi knjiga koja ovog časa stoji na mojoj strani kreveta u spavaćoj sobi. Bekim Fehmiu - Blistavo i strašno. Literarizirana sjećanja o odrastanju i formiranju albanskog intelektualca u Jugoslaviji. Sue Townsend - Queen Camilla.
Nakon republikanskog puča u Engleskoj, kraljevska obitelj živi u slamu, kao Trotterovi iz `Mućki`. Lawrence Weschler - Vermeer in Bosnia. Impresivna kolekcija eseja o Beogradu, haškim suđenjima, poljskom postkomunizmu i židovskim srednjoeuropskim sudbinama. Davor Marijan - Bitka za Vukovar. Masa korisnih arhivskih izvora i podataka u knjizi jednog odurnog tuđmanovca o operacijama u istočnoj Slavoniji. Leycester Coltman - The Real Fidel Castro. Sjajna biografija komunističkog lidera s uvidom, koju je napisao bivši britanski ambasador u Havani - nije to Ljubo Čućić, ili Drago Buvač. Dragoljub Jovanović - Ljudi, ljudi (2. dio).
Ključna srpska knjiga o ključnim jugoslavenskim likovima, koju Hrvati ne poznaju, pa zato i ne razumiju svoju i jugoslavensku suvremenu povijest. John Earl Haynes i Harvey Klehr - Venona. Dokodirane sovjetske šifrirane poruke, napokon su deklasificirane 1995, pa objavljeni podaci omogućuju američkim povjesničarima da rekonstruiraju komunističku špijunsku mrežu u Sjevernoj Americi. Pokazalo se da su Fuchs i ostali `atomski špijuni` nad kojima su liberali desetljećima slinili kao nad žrtvama `lova na vještice` bili - što? - Staljinovi špijuni.
Razjasnilo se, također, da je cijela američka Komunistička partija bila naprosto fronta za ruske špijunske operacije. A onda se i senator McCarthy ukazuje u malo drukčijem svjetlu, zar ne? No, koga je za to danas briga? I zašto na tome insistirati, kad će obradovati samo tvrdokorne antikomuniste i nacionaliste, klerikalce, koji će moći reći - Evo, jesmo li mi to uvijek i govorili? Kakav međunarodni komunizam, kakvi bakrači, sve su to ruske ujudurme! Pa će dobiti novi argument za predizborni sukob antikomunista i antifašista, o kojemu je naš legendarni novinar Marko Grčić, prilikom učene rasprave koju smo vodili u jednom kafiću, finalno prosudio: `Kako možeš danas biti antifašist, kad više nema fašizma? A i antikomunizam je podjednako smiješan, budući da komunizma ima još samo na Kubi i u Sjevernoj Koreji.`
Da, ali `Venona` pokazuje da kad neku staru robu još malo razgrneš, pa prekopaš šljaku - a takve me investigacije, priznajem, sad jako privlače - dođeš neočekivano do prijelomnih saznanja, koja te navedu da s novim očima gledaš na stvari za koje si ranije mislio kako u potpunosti razumiješ... Evo, iz `Venone` proistječe da je jedan od ključnih sovjetskih asseta, agenata među `stranim državljanima u SAD koji održavaju veze sa sovjetskom tajnom službom` bio Ivan Šubašić (kodno ime: Seres). A to nije rekla-kazala, nego izvorni materijal National Security Agency, NSA, prema kojoj je CIA mala beba. Za objavljivanje priredili su ga stručni suradnici Kongresne knjižnice, te izdao Yale University Press. Dakle, Šubašić, član HSS-a, najbliži Mačekov suradnik, postao je poslije sklapanja sporazuma Cvetković - Maček hrvatski ban.
U prvom svjetskom ratu on se borio na solunskom frontu kao dragovoljac (kao i blaženi Stepinac), a u drugom, bio je u emigraciji član jugoslavenske vlade, njen predstavnik u Washingtonu. Na Visu će se sastati s Titom, pa će pod pritiskom zapadnih saveznika (mislili smo da je engleski agent!) potpisati sporazum Tito - Šubašić, kao provizorij demokratske vlade do poslijeratnih izbora, kad će odstupiti, jer je Tito likvidirao sve takve `demokratstvujušče` partnere. I sad vidiš - nevjorajtno koliko je drug Tito oko sebe imao nagaznih mina! Demokrat i Hrvat Šubašić, po `Venoni`, od 1940. špijunira za NKVD. Hebrang, na kojega su Rusi računali - čisti je staljinist; Arso Jovanović - načelnik Generalštaba, Crnogorac, rusofil, staljinovac. Sreten Žujović Crni, lik kojega malo tko danas zna (jer se ne čitaju `Ljudi, ljudi`), najrenomiraniji i najobrazovaniji jugoslavenski komunist, radnički vođa međunarodnog formata, koji je djelovao u Francuskoj i Španjolskoj bio je - tože staljinist, odnosno ruski igrač koji je ispao iz njihove šeme...
Pričao mi je general Rendulić, konstruktor svih jugoslavenskih mlaznih aviona, da je na svoje uši čuo priču maršala Rodiona Malinovskoga o tome kako su 1948. sa osam kombiniranih divizija čekali na Karpatima poziv poštenih kominista na čelu s Hebrangom da umarširaju u Jugoslaviju... Nevjerojatno su vješto Rusi složili svoju ekipu oko druga Tita - bili su tu, dakle, njegov emigrantski potpredsjednik, Hrvat mačekovac, pa dva člana Politbiroa i šef vojske... No, on ih je raskantao kao Bruce Lee u `Zmajevu gnijezdu`: čast njima, ali čast i njemu.
`Eto`, rekoh ženi, promišljajući o tim i svim ostalim stvarima kojima sam preokupiran, `htio bih malo prevrnuti one stare materijale iz knjige koju sam napisao o likovima hrvatskoga tuđmanizma - ima tu fascinantnih stvari...`
`Glupost`, reče ona, `daj se primi nečeg novog, apsolutno je neprofesionalno da stalno jašeš po svojim starim člancima...`
`Ali to nisu stari članci, to su moji likovi, koje ja ne mogu samo tako pustiti - toliko im se novoga dogodilo, a ja sad sve neusporedivo bolje razumijm...`
`Napiši nešto novo, i gotovo.``Možda si u pravu, ljubavi.`