Stotine miliona KM donirale su vlade SAD, evropskih i arapskih zemalja za obnovu Srebrenice. Donirani novac trebalo je da bude utrošen za popravak kuća, oživljavanje privrede i povratak ljudi. Trebalo je da pomogne da stanovnici ovog grada koji su preživjeli genocid dobiju malo ohrabrenje da se vrijedi vratiti i živjeti u mjestu gdje se dogodio najveći zločin nakon Drugog svjetskog rata u Evropi. Kažemo trebalo, jer stotine miliona povratnici u Srebrenicu nikad nisu vidjeli.
Danas, 11 godina nakon genocida, Srebrenica je grad na izdisaju. Opustošen, depresivan, besperspektivan i uništen. Uništene su kuće, zgrade, privredni objekti ali uništena je i nada tamošnjih žitelja da imaju pravo na život dostojan čovjeka.
Davno je neko mnogo pametniji i mudriji od potpisnika ovih redova zaključio da je rat nekom rat, a nekom brat. Poratni period također je nekom rat, a nekom brat. Dok su Srebreničani tragali za kostima svojih sinova, braće, muževa i očeva, razni hohštapleri, lopovi i kriminalci otimali su novac namijenjen napaćenom narodu Srebrenice.
Nikad niko nije utvrdio koliko je novca donirano Srebrenici. Nikad niko nije utvrdio niti kako je donirani novac utrošen. Svi, pak, vide očigledan nesrazmjer između doniranog i obnovljenog. Ali, očigledno to ne vide naši skupo plaćeni tužioci. Za njih u svemu tome nema kriminala.
Lokalni i državni tužioci prebacuju lopticu odgovornosti jedni drugima ne pokazujući ni mrvicu želje da rade svoj posao. Povratnici u Srebrenicu, koji prijete kolektivnim iseljavanjem jer su zanemareni i jer su grad na kraju svijeta, od tužilaca traže istragu ko je je potrošio njihov novac. Priča o pronevjerama donacija za ovu bivšu zaštićenu zonu UN-a traje godinama. Jednako toliko dugo niko ne želi otvoriti istragu i provjeriti koliko je novca donirano i kako je potrošen.
Ukoliko bi istraga bila otvorena trag bi sigurno vodio ka novokomponovanim takozvanim biznismenima koji su preko noći izgradili vile, kupili skupe automobile, a bili su glavni distributeri građevinskog materijala za obnovu Srebrenice. To je samo jedan od mogućih tragova. Drugi vode ka političkom vrhu ove zemlje. Jer, upravo političari blokiraju istragu o trošenju svih donacija, pa i onih za Srebrenicu.
Političari koji sjede ili su sjedili u izvršnoj vlasti nikad nisu željeli voditi pravilnu evidenciju donacija i njihovog trošenja. Radili su to s namjerom da niko nikad ne utvrdi tačan iznos donacija. Jer, novac doniran Srebrenici iskorišten je za kupovinu luksuznih stanova u Sarajevu, apartmana na moru ili vikendica na planinama.
Dio je potrošen i za kupovinu firmi, poslovnih prostora te za osiguranje budućnosti potomaka.
Zbog svega ovog uzaludni su vapaji Srebreničana. Traže od onih koji su, u najmanju ruku, šutnjom odobravali pljačku uništenog grada da im pomognu. To je jednostavno nemoguće. Vlastodršci u BiH danas kao i svih poslijeratnih godina okrutno su neosjetljivi na tuđu patnju. Građani su samo cilj njihovih manipulacija. Političari, bez obzira iz koje stranke ili naroda dolazili, ne žele otvarati teška pitanja. A istraga o pronevjeri donacija za Srebrenicu je teško pitanje. Istraga bi mogla rezultirati usvajanjem zakona o provjeri porijekla imovine. Nisu li upravo političari i njihovi bliski prijatelji najbogatiji ljudi u ovoj zemlji!?