Boris Tadić ima značajnu prednost pred drugi krug predsjedničkih izbora, pokazuju istraživanja ozbiljnih agencija, tako da bi glasanje u nedjelju u Srbiji trebalo da bude formalna potvrda još jednog mandata.
Nakon đurđevdanskog kruga više-manje poznat je i sastav buduće vladajuće koalicije koju u osnovi sačinjavaju Tadićeva Demokratska stranka i Socijalistička partija Ivice Dačića sa manjinama.
Koja će treća partija biti u vladajućem paketu, LDP Čede Jovanovića ili Ujedinjeni regioni Mlađena Dinkića, manje je bitno jer će DS i SP biti nosioci te političke platforme.
Izborni proces koji se završava u nedjelju pokazao je da su građani Srbije najvećim dijelom dali podršku sadašnjoj vlasti napravivši preraspodjelu glasova unutar koalicije, demokrate su "kažnjene" manjom podrškom jer je u proteklom periodu značajan dio njihovih kadrova etiketiran kao korumpiran, dok su reformisani socijalisti nagrađeni podrškom koja je iznenadila i samog Ivicu Dačića.
Uzbuđeni ministar policije u euforiji izborne noći odmah se samokandidovao za premijera, poručivši demokratima da se još ne zna ko je predsjednik, ali se sigurno zna ko je premijer.
Da je jutro pametnije od večeri pokazao je i dogovor sa Tadićem o nastavku partijske saradnje po kojoj bi mjesto premijera ipak trebalo da pripadne jednom od Dragana DS-a, Đilasu ili Šutanovcu, dok bi socijalisti dobili četiri ministarska mjesta od kojih bi Dačić svakako zadržao svoju sadašnju poziciju.
Ovakav postizborni rasplet potpuno je raspametio Tomu Nikolića, lidera Srpske napredne stranke, koja - iako pojedinačno najjača partija - u Skupštini nema koalicioni kapacitet da formira vlast.
Nikoliću se uopšte nije svidjela mogućnost da i sljedećih godina preživljava u opoziciji, te je sa svojom ekipom šarlatanski pokušao da odigra farsu sa navodnom izbornom krađom, hodajući po Beogradu sa džakom punim izbornih listića kao krunskim dokazom da su naprednjaci pokradeni za oko 15 odsto.
Na kraju se ispostavilo da je pomenuti džak sa listićima provozao do centrale SNS-a umjesto u Republičku izbornu komisiju posmatrač naprednjaka, a pomagao mu je radikal dajući montipajtonovski rasplet čitavoj epizodi.
Priča o bačenim izbornim listićima poslužila je Nikoliću da danima drži u neizvjesnosti javnost hoće li uopšte učestvovati u drugom krugu predsjedničkih izbora, pa je jedan dan izjavljivao da odustaje, drugi dan da će poslušati stav rukovodstva stranke, a treći dan da je na nagovor svoja dva sina biološkog Radomira i političkog Aleksandra Vučića odlučio da ipak učestvuje u drugom krugu.
Već danas mnogi će u Srbiji reći da je ključnu ulogu ipak imao Bogoljub Karić koji je u njega investirao nekoliko miliona evra ukalkulisanih u veliki povratak iz Rusije, sanjajući istovremeno o osveti koju planira još od kako mu je država prinudno naplatila porez uzimajući mobilnu mrežu i televiziju.
Teško se može naći u novijoj ovdašnjoj istoriji političar koji je imao toliku podršku, oko 25 odsto biračkog tijela, a ponašao se tako neodlučno, na momente potpuno izgubljeno, blesavo, ne znajući kako da taj politički kapital praktično oplodi u izvršnoj vlasti.
I to nije prvi put da Nikolić demonstrira tu svoju "lošu" političku narav. Vidjelo se to i prošle godine u onom besmislenom, ničim izazvanom štrajku glađu, tražeći prijevremene izbore i tvrdeći da Srbija više nema vremena za gubljenje.
Nikolić se za ovaj, kako je tvrdio, očajnički potez odlučio upravo kada je SNS-u rasla politička popularnost ostavljajući demokrate daleko iza sebe. Sve se završilo dosta komično, ostavljajući zbunjene građane da se upitaju da li stvarno bivši zamjenik Vojislava Šešelja i kao vojvode i kao lidera radikala uistinu ima političku harizmu i odlučnost da može biti shvaćen kao ozbiljna alternativa sadašnjoj vlasti.
Kakav je odgovor glasača na neozbiljnost i neodlučnost koju je Nikolić demonstrirao nakon prvog kruga izbora znaće se već u nedjelju. Prema procjenama, odziv će biti manji nego u prvom krugu, pogotovo potencijalnih Nikolićevih glasača, a i veliki broj onih koji su za njega glasali u prvom krugu mogli bi da razmisle da li će isto ime zaokružiti dva puta.
Izgubi li, a vjerovatno hoće, to bi trebalo po nekoj logici da bude i kraj političke karijere Tome Nikolića. Ukoliko SNS želi nekako da preživi i naredni opozicioni period morali bi da provedu unutarstranačke izbore na kojima bi mogli da iskristalizuju novo rukovodstvo i jasnije političke stavove.
Jorgovanka Tabaković se na prvi pogled nameće kao jedno od rješenja. Hoće li Nikolić u penziju povesti i svog "sina" Aleksandra Vučića stvar je njegove procjene, ali za stranku bi bilo dobro da odu u paketu.
Što se tiče Republike Srpske politika koju je do sada vodio Boris Tadić je puno bolja opcija od neizvjesnosti koja je mogla da bude eventualnim dolaskom Tome Nikolića. Odnosi sa vlastima u Banjaluci su više nego dobri, i zvanični i stranački, što daje dodatnu političku vrijednost.