Obavještajna, sigurnosne i policijske agencije u BiH protekle su godine udružile snage u zajedničku radnu grupu, čije bi formiranje opravdalo samo hapšenje preostale četvorice haških bjegunaca. Međutim, zamjenik šefa Državne agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA), agencije kojoj neki tepaju da je ovdašnji FBI, kaže kako su nakon iscrpne analize svih informacija zaključili da Stojan Župljanin, Zdravko Tolimir, Ratko Mladić i Radovan Karadžić nisu u BiH. To i nije neka vijest. Nekoliko puta ponovio ju je još nekoliko dana aktuelni predsjedavajući Vijeća ministara BiH Adnan Terzić.
Državni premijer svakog jutra dobija friške informacije o stanju u zemlji koje mu servira njegov bliski prijatelj Almir Džuvo, šef državne obavještajne agencije (OSA). Džuvo je napisao nekoliko puta da Župljanin, Tolimir, Mladić i Karadžić nisu u BiH i to je postalo aksiom. Možda ova četvorica stvarno nisu u BiH. Ali, nije posao silnih policijsko-sigirnosno-obavještajnih djelatnika da kažu kako haški bjegunci nisu u BiH i time skinu teret odgovornosti sa svojih pleća.
Njihov posao, obaveza i sveti zadatak je da ih pronađu. U bilo kojem kutku svijeta. Potom trebaju vlastima zemlje u kojoj pronađu optužene za genocid i ratne zločine dostaviti podatke o lokaciji gdje se skrivaju i tražiti njihovo hapšenje. Možda ovo zvuči kao idealan scenarij, ali jednom je već dokazano da je efikasan. Ante Gotovina, hrvatski general, nakon godina skrivanja pronađen je u Španiji. Uhapšen i izručen. Pronašli su ga hrvatski obavještajci. Uhapsili španski policajci i ta je priča završena. Isto trebaju uraditi i obavještajno-sigurnosne strukture u BiH. Hrvatski obavještajni aparat pažljivo je pratio sve osobe koje su bile u bilo kakvoj vezi s Gotovinom. Pronašli su ga dok je večerao s prijateljem.
Čelnici SIPA tvrde da znaju ko su pomagači haških bjegunaca. Vlasti BiH ranije su usvojile Zakon o zamrzavanju imovine pomagačima haških bjegunaca. Pomaganje u skrivanju osoba s haških potjernica je krivično djelo. Ostaje samo zapitati se zašto su ovi pomagači još na slobodi. Šefik Halilović, načelnik Centra za istraživanje ratnih zločina u SIPA, kaže da će pomagače hapsiti kad obavještajni podaci postanu valjani dokazi. BiH bi bila sretna zemlja kad bi ove tvrdnje bile jedini odgovor na ranije postavljeno pitanje. Istina je, bojimo se, potpuno drugačija. Istina je da pomagači haških bjegunaca nisu uhapšeni jer, između ostalog, pojedinci rade i u OSA, SIPA, policiji RS... Ispada da bi pomagači sami sebe trebali uhapsiti, procesuirati i zamrznuti svoju imovinu. To se, priznajmo, nikad neće desiti.
Jednako tome se neće desiti da ove službe budu očišćene od pomagača haških bjegunaca. Risto Zarić, zamjenik direktora OSA, potpisivao je kao direktor OBS-a (bivše Obavještajno-bezbjednosne službe RS) informacije iz kojih je jasno da je ova služba pratila haške istražitelje koji su tragali za haškim bjeguncima. Trebali su, suvišno je reći, tragati za haškim bjeguncima.