U suštini, velikoj većini među nama, u regionu, Amerika je draga. Brojni imamo tamo daleko na drugoj strani Atlantika rođaka, bliži i dalji rod, koji je svoju šansu tražio u uverenju da ide u obećanu zemlju.
Od kraja 19. stoleća pa sve do danas, u vremenima kriza i sukoba, u vremenima socijalizma s ljudskim licem, odlazili su tražiti neku novu šansu u svom životu. Neki su se snašli, a neki propali. Neki su se posle decenija provedenih u Americi vraćali u posetu svojim ognjištima već naizgled drukčiji od nas, koji nismo riskirali. Videlo se izdaleka, već po njihovoj odeći, jeziku koji su govorili, mešajući maternji s američkim dijalektima.
Pre mnogo godina bio sam u američkom gradu Klivlendu, u državi Ohajo, gde tradicionalno živi brojna iseljenička zajednica i Srba, i Hrvata i Slovenaca. Pita me jedna starija gospođa, kojoj se vidi da joj Amerika nije donela holivudske sreće, već rad, težak život i malu penziju, kako je u starom kraju. Da li imamo televiziju, frižider ili čak veš-mašinu? Naravno da imamo, a i oko standarda se snalazimo, odgovorio sam. Nije bila zadovoljna, da u starom kraju pod vladom komunista ovo postoji, i odgovorila mi je: "Dobro, dobro ali mi ovde smo fri (slobodni)."
Setio sam se mojih poseta Americi tokom boravka američkog predsednika Džordža Buša Mlađeg Sloveniji. Evropski mediji, a i američki, nisu davali veće pažnje i težine vrhu SAD-EU. Kao da smo svi pomalo umorni od aktuelnog predsednika i njegove globalne politike i da svi pomalo želimo sveže lice u liku Baraka Obame u Beloj kući. Tako smo, svesno ili ne, potvrdili mišljenje Džordža Buša, koji je u intervjuu jednoj slovenačkoj TV stanici pred dolazak u Evropu rekao da shvata i svoje kritike, ali da odnos prema predsedniku SAD nije odnos prema Americi, koji je globalno pozitivan.
U poslednjoj poseti Džordža Buša Mlađeg Evropi neki vide oproštaj od starih partnera. Ali, ipak, ova poseta sadrži mnogo više nego što se vidi na ekranima. SAD su u proteklom stoleću ipak, barem dva puta, odlučujuće rešavale svoje evropske korene. I u Prvom i u Drugom svetskom ratu. I posle Drugog svetskog rata, takozvanim Maršalovim planom obnove, 1948. godine, doprinele su ponovnom usponu zapadnoevropskih država i dizanju zapadnog dela Nemačke iz mraka nacističke prošlosti i pepela ratnih razaranja. SAD, koje posle pada Berlinskog zida dominiraju kao lider globalne scene, ponekad ne mogu da odole iskušenju kreiranja sveta po vlastitim merama. SAD su i zemlja izazova, a i protivrečnosti, multikulturnosti, a i ekskluzivnosti. Javna promocija demokratije, ljudskih sloboda i prava, naravno, pozitivna je odrednica i konstanta američke politike, ali ponekad je nekredibilna zbog protivrečnosti u vlastitom dvorištu. I iz toga proizlaze neki nesporazumi između Vašingtona i Brisela, odnosno, bolje rečeno, između Vašingtona i metropola velikih evropskih zemalja.
Na samitu u Sloveniji, kako je zvanično objavljeno, potvrđen je značaj transatlantske saradnje, ali i razlike u pogledima na niz globalnih problema. U javnosti je imao najveći publicitet problem iranskog nuklearnog programa. U američko-evropskoj pretnji vlastima u Teheranu ipak postoje razlike, jer Evropljani zagovaraju rešavanje svim mogućim diplomatskim sredstvima, dok je Bušov predlog ultimativan - Iran treba zaustaviti u njegovim nastojanjima da izradi nuklearno oružje. I tačka.
Džordž Buš Mlađi bio je u Sloveniji srdačan i prijateljski. Kažu simpatičan i neformalan. Ali, ipak, deklarativan. Vašington vodi dijalog s Evropskom unijom, kao asocijacijom država, ali praktično on razgovara s liderima Unije. Konkretizacija i traženje podrške i razumevanja za američke poteze, traži se u Berlinu, Parizu, Rimu i Londonu. Ovo su i stanice poslednjeg putovanja Džordža Buša Mlađeg kao 43. predsednika SAD u Evropu.
Uz evropski heterogeni angažman u našem regionu ipak je za ove krajeve bio presudan američki uticaj. Doneo je i mir, a otvorio i nova pitanja. Složili se ili ne s pragmatičnim interesnim potezima američke politike, ipak nam ostaje Amerika blizu. Jer stoleća naših grehova i razmirica rezultirala su i brojnom bazom američkih građana rodom iz regiona, koji su birali i Džordža Buša, a biraće i Baraka Obamu. I oni su snaga Amerike.