Iako su tri sedmice uveliko prošle od završetka izbora, Centralna izborna komisija još nije saopštila konačne rezultate kako bi se moglo pristupiti formiranju zakonodavne i izvršne vlasti.
Ali, to je tako regulisano zakonom i pravilima po kojima bi novi saziv Savjeta ministara u najboljem slučaju mogao biti izglasan negdje u februaru sljedeće godine, tako da pomalo nadrealno djeluju sve te izjave koje stižu iz Brisela i Vašingtona posljednjih dana kako "BiH više ne smije gubiti vrijeme i da rezultati izbora moraju biti što prije implementirani".
Konstituisanje vlasti prvenstveno zavisi od političkog dogovora izbornih pobjednika, a onda i od procedura koje definišu popunjavanje svakog segmenta te institucionalne slagalice. Danas, kako stvari stoje, a na osnovu preliminarnih razgovora, izjava i ponašanja pojedinih lideri stranaka poput Zlatka Lagumdžije, koji tvrdoglavo gura priču po kojoj samo njemu pripada funkcija predsjedavajućeg Savjeta ministara, teško se može predvidjeti u kom smjeru i kojom brzinom će krenutu proces popunjavanja organa vlasti na državnom nivou.
Političke dimne bombe kojima ovih dana medije zasipaju SDP-ovi jurišnici, tipa kako će praviti koaliciju bez SNSD-a i HDZ-a, izrevoltirani prvenstveno sastankom lidera tih stranaka Milorada Dodika i Dragana Čovića i njihovim jasnim stavom da na čelu Savjeta ministara u ovom mandatu treba da bude Hrvat i to onaj koga predloži HDZ, trebalo bi da zavaraju javnost i stvore utisak da je SDP taj koji će u budućnosti jedini biti pitan baš o svemu.
Iz istog štaba šalju i onako primamljive ponude Mladenu Bosiću za funkciju ministra inostranih poslova zaboravljajući da je SDS ipak dovoljno nacionalno odgovorna stranka da ne bi prodala interes Republike Srpske za jednu ili dvije funkcije.
Bar do sada Mladen Bosić nije karakterom odavao da liči na Božu Ljubića iz "devedesetke" ili onog nekakvog pravaša Zvonka Jurišića koji jedini motiv bavljenja politikom vide u svom mogućem pozicioniranju na funkcije, što u državnoj što u federalnoj vladi.
Sa druge strane, koalicija koja bi svoj potencijal zasnovala na 23 poslanika za parlamentarnu većinu, gotovo je besmislena, jer svaka sezonska viroza mogla bi dovesti u pitanje "prolaznost". Niti se PDP može uzeti kao ozbiljan partner u toj kombinaciji, jer je uistinu veliko pitanje koliko im Mladen Ivanić može garantovati za taj toliko potrebni presudni "peti glas" za entitetsko glasanje, a koji mnogo više prisvajaju esdepeovci nakon malih noćnih sarajevskih razgovora.
Ulazak SDS-a u tu vrstu priče bio bi poguban prvenstveno za nju samu, jer bi izgubila bitnu nacionalnu odrednicu s kojom se poistovjećuju njeni birači i mogao bi to biti uvod u nove unutrašnje sukobe. Za SDS ovog trenutka prihvatljivija je opcija da sa SNSD-om i DNS-om, (PDP ako hoće, a ne mora), oformi jak politički blok iz Republike Srpske i tako uvede dio svojih kadrova u izvršnu vlast na državnom nivou.
Mnogo toga trebalo bi Lagumdžiji da bude jasnije i nakon sastanaka Dodika i Bosića, gdje je naznačeno da zbog budućnosti i pozicije Republike Srpske, koja ne smije niti može biti dovedena u pitanje nikakvim ličnim interesima, jer je u nekim budućim razgovorima, prvenstveno oko reforme Ustava, gotovo ključno da postoji jedinstven stav.
Odgovornost za ono što dolazi na nivou BiH podjednaka je za sve učesnike u političkom životu, jer se Republika Srpska pojavljuje kao dejtonska strana i kao takva treba da definiše svoje pozicije, zajednički je stav Dodika i Bosića, a dogovoreno je da idućih dana te dvije stranke formiraju grupe koje će pokušati da definišu pitanja u kojima se slažu i ona druga u kojima se ne slažu.
"Što se tiče položaja u zajedničkim organima u Sarajevu, veliki broj građana očekuje da Republika Srpska nastupi s jednim glasom ili, ako je moguće, sa što manje različitih glasova kako bi imala jači stav i poziciju", rekao je Bosić pokazujući da zbog budućnosti i pozicije Republike Srpske, koja ne smije niti može biti dovedena u pitanje nikakvim ličnim interesima, ona treba da ima dovoljno političke snage da se suprotstavi i odupre bošnjačkom nacionalnom bloku koji formiraju dvije trenutno najjače stranke SDP i SDA, a kojima je unitarizacija matrica političkog djelovanja. I nema odstupanja od te politike.
To jasno vide svi osim onih nedozvanih Ljubića i Jurišića koji zbog ličnih sujeta i ambicija i dalje mrzovoljno prihvataju pozive HDZ-a da stvore hrvatski blok, kao odgovor ojačanom nacionalnom frontu iz Sarajeva, koji će, sasvim je očegledno, u završnoj ofanzivi pokušati u potpunosti da zatre svaku vrstu identiteta, od političkog pa do kulturnog, Hrvata u Federaciji. Srba i njihovih političkih stranaka već odavno gotovo da i nema u tom dijelu države, osim u nekoliko opština Kantona 10, gdje su uglavnom okupljeni oko SNSD-a.
Principi koje nudi SDP, po kojima treba SNSD i HDZ isključiti iz vlasti nisu temelj na kojem se može graditi stabilnost u narednom periodu. To je u jednu ruku prepoznala i SDA te njen lider Sulejman Tihić, onako, više stidljivo govori kako bi buduću vlast trebalo da formiraju SDP, SNSD, SDA i HDZ, pokušavajući na taj način da razvali formiranje stranačkih blokova sa Srpskim a i sa Hrvatskim predznakom, isključujući iz priče SDS i HDZ 1990.
Da bi BiH bila koliko-toliko održiva država, mora postojati taj minimalni konsenzus tri politička nacionalna bloka koji će formirati vlast, jer ta blokovska matrica je jedini razuman odgovor na novonastalu političku realnost koaliciju SDP-a i SDA.