Kada je prije nekoliko godina Ustavni sud BiH donio odluku da su Bošnjaci, Srbi i Hrvati konstitutivni narodi na cijeloj teritoriji BiH, činilo se da je napravljen veliki demokratski korak. Naravno da jeste bio, od tada je uspostavljena ravnopravnost naroda, nema više diskriminacije većinskog naroda nad drugim.
Barem je tako na papiru. Što praksa ide drugim tokom kriva je žilava borba nacionalista da zadrže supermaciju, krivi su takođe manje brojni narodi što se odlučnije ne bore za svoja prava.
No, došli smo dotle da su tri konstitutivna naroda zauzela sve društvene tokove u svoje ruke, pa preko nacionalnih stranaka kontrolišu cjelokupan naš život. Često se vrli predstavnici tri naša naroda sukobljavaju ne bi li za sebe (mnogo više nego za svoj narod) izborili bolju poziciju, a time i veći budžetski kolač. Ti predstavnici se između sebe često dobro razumiju, pa ponekad prave ustupke u smislu: evo tebi ova fotelja, a ti meni ustupi onu.
Konstitutivnost naša tri naroda došla je dotle da samo Srbin, Bošnjak ili Hrvat može da dođe na neku funkciju. Nije moguće da se na spisku nadzornih odbora državnih preduzeća i ustanova nađe neko iz redova ostalih. Dešava se, ali su to u više slučajeva izuzeci od pravila. Manjine jednostavno kod nas nemaju pravo građanstva. Tačno je da nas na međunarodnom planu predstavlja Sven Alkalaj, koji dolazi iz manjinske grupe Jevreja, ali se ne bi reklo da je ovom diplomati mnogo stalo do svog porijekla. To je dokazao uzimajući hrvatski pasoš samo da ne bi plaćao porez za svoju vikendicu na dalmatinskoj obali.
I onda šta da rade oni kojima sudbina nije odredila da budu Hrvati, Srbi ili Bošnjaci? Često se izjašnjavaju kao pripadnici jednog od tih naroda jer samo tako mogu uspjeti u svojoj karijeri. Poznati su nam slučajevi da djeca iz miješanih brakova uzimaju onu nacionalnost koja je probitačnija na terenu na kojem se nalaze. Baš briga Muharema Serbezovskog za položaj Roma kod nas, on se dočepao poslaničkog mjesta u federalnom parlamentu kao član Stranke za BiH.
Nemamo popis stanovništva i ne znamo tačno koliko ima onih koji se izjašnjavaju kao ostali. Ma koliko ih bilo sigurno je da ih ima mnogo više kada bi se slobodno mogli opredjeljivati. Ako u Predsjedništvu BiH po Izbornom zakonu nema mjesta za nekog od ostalih, to je najbolji dokaz da za nekog ko nije Bošnjak, Srbin ili Hrvat nema mjesta ni na drugim važnijim funkcijama. Dolazimo dotle da ova naša tripartitna vlast diskriminiše sve ostale. Hrvatski predstavnici često se bore za jednakopravnost Hrvata, a da su istinski demokrati borili bi se za jednakopravnost i ostalih. Prema tome, kod nas je demokratija u svim zvaničnim aktima samo za tri naroda, za ostale stidljivo se negdje pominje, a u praksi gotovo nikako ne ostvaruje.
Dolazimo dotle da je ovo demokratsko pravilo konstitutivnosti tri naroda diskriminatorsko za onaj ostatak. A tog ostatka ima mnogo više nego što se zvanično iskazuje jer nema prave slobode opredjeljenja, pošto životne prilike utiču da se čovjek izjašnjava i protiv svojih osjećanja i mišljenja. Izlaz je naravno u građanskoj državi, kao što je to i u svim evropskim državama. Ali odmah na tu misao sruči se lavina negodovanja i optužbi iz redova nacionalno svjesnih grupa.
Oni nešto razumniji kažu da nije vrijeme za građansku državu jer su naši narodi čvrsto vezani za svoju naciju. Ali vezanost za svoju naciju ne bi trebalo da bude prepreka građanskom poimanju državnog uređenja. Niko pametan ne misli da bi se ukinule nacije. Protiv građanske države su naročito srpski političari, koji kažu da bi tada bila dominacija najbrojnijeg naroda, bošnjačkog. Naravno da postoje načini da se ta dominacija spriječi. A ti srpski političari zaboravljaju da u RS dominiraju Srbi.
Nije stvar u tome što su oni koji ne pripadaju trima konstitutivnim narodima stanovnici drugog reda, nego je suštinska stvar u tome što je tako zapisano i u najvažnijim aktima ove države. Izborni zakon BiH nimalo ne ide na ruku ostalima, tamo je sva pažnja posvećena tripartitnoj vlasti. Mi ćemo biti prava demokratska država kada u svim državnim aktima, od Ustava do Izbornog zakona, uvažimo postojanje onih koji nisu Bošnjaci, Hrvati ili Srbi. Tako ćemo dokazati da smo odlučni za primjenu ljudskih prava.