Generalna skupština Ujedinjenih nacija je praktično jednoglasno izabrala Bosnu i Hercegovinu za članicu Savjeta bezbjednosti na dvogodišnji period. Time je cijeli svijet dao poruku zabrinutim zabrinjavačima da ova zemlja nije pred raspadom, niti joj prijeti novi rat, niti će destabilizovati Balkan i Evropu.
Naši unutrašnji odnosi i problemi morali bi biti ostavljeni na rješavanje demokratski izabranim i jedino legalnim organima Bosne i Hercegovine. Sada je vrijeme za izlaz iz OHR-ovog protektorata kao nezabilježenog presedana u međunarodnim odnosima. Od početnih rezultata na smirivanju tenzija između do Dejtona zaraćenih strana, OHR se izrodio u apsolutnu vlast, iznad međunarodnog prava i zakona BiH. Izvještili su se da svaki unutrašnji dijalog radi stvaranja povjerenja razaraju zabrinutošću, uvijek samo za vlastiti interes, nikada za BiH.
Da je BiH neproglašeni protektorat tvrde Volfgang Petrič, Kris Paten, Miroslav Lajčak, Oli Ren, pa čak i Valentin Incko. Ko je to OHR-u kao protektorat poklonio Bosnu i Hercegovinu - članicu Ujedinjenih nacija i Savjeta Evrope, partnera Evropske unije? OHR-ovi činovnici su postali majstori prevare međunarodnih foruma koji su zabavljeni stvarnim krizama širom planete. OHR preživljava od PIC-a do PIC-a. Čim je blizu zasjedanje Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira, koji ne postoji deset godina, jer je mir odavno implementiran i nije narušen 14 godina, eto OHR-ovog nacrta kominikea sa novim reformama, uslovima, ciljevima - 5 + 2 + ustavne promjene. Kao uslov za evropske integracije traže jednog predsjednika BiH na četiri godine, premijera BiH, još novih ministarstava, iako od ustavna tri, već ima devet ministarstava, uz brojne agencije na nivou BiH. Pa još moraju imati jače ingerencije?! Postavlja se pitanje: Kakve bi to odluke mogao donositi jedan predsjednik BiH i ojačani premijer BiH? Kada bi se te odluke donosile? Da li onda kada je na funkciji predsjednik iz reda najravnopravnijeg naroda i takav ojačani premijer? Čemu služe odluke ojačanih funkcija ako se sa time ne slože demokratski izabrani predstavnici entiteta i konstitutivnih naroda? Pa dva naroda su kao uvod u rat donijela odluku bez trećeg naroda, a sada se želi da dva čovjeka na funkciji donose odluku u ime dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Bez obzira na to o koja dva čovjeka se radi.
Teško da će ikada biti izabran Savjet ministara na bazi koalicionog programa i sporazuma. Ista situacija je i u Predsjedništvu BiH. To je realnost BiH kao višenacionalne države koja je imala građanski rat. Preglasavanje hrvatskih predstavnika u Vladi i Parlamentu FBiH, pokazna je vježba za Republiku Srpsku, šta bi joj se dešavalo bez entitetskog glasanja. Sve bi išlo pod firmom izgradnje funkcionalne BiH, koja bi time sve više postajala matična država Bošnjaka, po zamisli reisa Cerića. Spoljni pritisci i ucjene kojima se pokušava napraviti država suprotno volji dva od tri konstitutivna naroda vode daljim podjelama. Tek kada prestane miješanje u unutrašnje stvari suverene države, onda ima šanse za unutrašnji dogovor koji će imati legitimnost i trajnost. Ako se intervencionizam nastavi, moglo bi se desiti da BiH bude cijela iz tri dijela, koji bi se zvali - Bosna, Hercegovina, Republika Srpska u njenim sadašnjim granicama.
Za dva sata u Prudu su Tihić, Čović i Dodik, u ime tri najjače stranke, postigli više napretka u međusobnom razumijevanju i dogovoru nego sve dobre namjere OHR-a i Upravnog odbora PIC-a za 14 godina. Zašto je Tihić kao inicijator prudskog dogovora odustao od onoga što je potpisao. Platili su mu jednom Bajdenovom rečenicom. Prudski dogovor je srušen da bi se pokazalo da se ništa ne može dogovoriti bez takozvane međunarodne zajednice. Zato je na brzinu sklepan Butmir. Postavljene kulise treba da asociraju na Dejton 1995. da bi bio iznuđen Dejton 2. Nema Dejtona 2, ni 3, postoji samo Dejtonski sporazum, dok postoji BiH. Onoga časa kada prestane Dejtonski sporazum, nema ni BiH. U BiH nema rata, svijet je sve više multipolaran, na čelu SAD je mirovni nobelovac Obama, u Moskvi ne sjede naivni Gorbačov i dezorijentisani Jeljcin, vlasti u Beogradu su partner Republike Srpske u kojoj nije na vlasti SDS kome bi pripisivali ratne hipoteke. Konačno u Republici Srpskoj postoji jedinstvo vlasti koju podržava ogromna većina građana.
Jedino Sulejman Tihić uporno ponavlja da će u BiH izbiti rat, kaže ne zna kada, možda za mjesec, možda za godinu. Ovo je istovjetno sa izjavom Alije Izetbegovića prije početka rata, kada je rekao da će žrtvovati mir da bi dobio državu. Šta bi bilo Dodiku da kaže da će biti rata ako se BiH ne vrati slovu Dejtona? Tihić može neograničeno i nekažnjeno prizivati rat, dajući antidejtonske izjave za ukidanje entitetskog glasanja, a ranije i za ukidanje Republike Srpske i njene policije. Da li Tihićevi pozivi na rat upućuju da on zna što drugi ne znaju? Time se locira i odgovornost za stvaranje nestabilnosti i produbljivanje krize. Možda već postoji i scenario provokacija i incidenata koji bi generisali nepredvidive događaje da bi NATO zatvorio granice BiH radi ključanja bosanskog lonca i blic-kriga protiv Republike Srpske? Otuda i stalni napadi na Republiku Srpsku i kriminalizacija njenog rukovodstva u cilju zastrašivanja i slabljenja pregovaračke pozicije, ali i šansi za sljedeće izbore. Toliko o namjerama.