Kažu da nema gore kletve od one - "dabogda se o sebi zabavio". Izgleda da je ova kletva stigla Radio-televiziju BiH (BHRT), koja se najmanje tri godine isključivo bavi sobom, svojim rukovodstvom i Upravom.
Ono što prosječan gledalac može da vidi je, blago rečeno, skroman program ove televizije, što je lako riješiti pritiskom na daljinski upravljač i izborom neke druge TV stanice. Ko se, ipak, odluči ostati na frekvenciji BHT1 moći će vidjeti sve veći razdor na čelu BHRT-a.
Bilo je očekivano da će provođenjem sudske odluke o povratku na posao smijenjenog generalnog direktora Mehmeda Agovića biti nastavljena borba sa članovima Upravog odbora BHRT-a. Prepiske koje su na Sudu BiH donedavno vodili advokati zaraćenih strana sada su se pretvorile u svakodnevnu komunikaciju menadžmenta i Uprave BHRT-a o čemu gledaoce redovno izvještavaju u informativnim emisijama BHT-a. Nakon salve saopštenja sa jedne i druge strane, imali smo priliku vidjeti i diskusiju mirnih tonova u Bihaću gdje je riječ na temu slobode medija uzeo i direktor Agović nakon čega je za BHT dao i izjavu. On ili novinar kome Agović potpisije ugovor o radu i platu prokomentarisao je i sve češće pritiske na ovu kuću od strane UO BHRT-a.
Koliko je UO BHRT zaista vršio pritisak na urednike i novinare najbolje govore TV dnevnici BHT-a iz vremena kada je Odbor Javnog RTV sistema raspravljao o mjerenjima gledanosti i raskolu u Udruženju medijske industrije (UMI). Tada je predsjednik UO BHRT-a Ahmed Žilić bio izložen neviđenom medijskom linču suprotstavljenih strana, prvenstveno FTV i NTV Hajat. Ove su dvije televizije, što je sasvim razumljivo, tada stale na stranu svog menadžmenta u okviru UMI-ja i maksimalno iskoristile medijsku moć kojom raspolažu. Na BHT-u nismo vidjeli ni čestit prilog koji bi pobliže objasnio neupućenim gledaocima šta je problem u UMI-ju, ni zbog čega je važna mjerenost gledanosti.
Sada kada se razbuktao unutrašnji sukob rukovodstva i Uprave imamo priliku skoro svako veče vidjeti priloge o samom sebi. Žilić prijeti urednicima, Agović odlučno brani slobode, stiže podrška iz novinarskih udruženja, ali i međunarodnih organizacija. Odjednom traže i pomoć parlamenta BiH koji je prethodnih godina donio tuce zaključaka i tražio promjene u radu da bi se ovaj javni servis izvukao iz milionskih dugova.
Nerijetko su zaključci bh. parlamentaraca bili okarakterisani kao miješanje u uređivačku politiku i gušenje medijskih sloboda. Koliko god je nezahvalno komentarisati rad medija, jer je tanka linija od pritiska do dobronamjerne kritike, nemoguće je ne primijetiti da je kvalitet programa BHT-a na najnižim granama u BiH. Jedino čime se ova televizija može pohvaliti je prenos najvećih sportskih događaja u svijetu, a i tu nisu rijetki problemi kod otkupa prava emitovanja.
Neuvjerljiva TV lica koja otvaraju centralnu informativnu emisiju najčešće mogu izazvati sažaljenje kod gledalaca, a sposobnost mendžmenta vidi se na skromnoj i vrlo često istoj odjeći voditelja, posebno voditeljica dnevnika. Za početak su ljudi iz marketinga, koji sigurno imaju bolje plate od novinara, mogli dogovoriti kompenzaciju sa bilo kojim butikom u BiH da im obuku voditelje.
Mlade novinarke BHT-a na pres-konferencijama vrlo često uveseljavaju kolege svojim "čisto informativnim pitanjima", a znalo se desiti da od ministra uzmu izjavu, pa pitaju: "Možete li se predstaviti"?!
Otvaranje linija za postavljanje pitanja gledalaca u dijaloškim emisijama vjerovatno je jedini nesiplativ posao "BH Telecoma" jer i oni koji su platili SMS da postave pitaje nisu došli na red od panike voditelja, odnosno urednika BHT1, koji nisu agresivni kao njihove kolege na druga dva javna emitera i komercijalnim televizijama. Ako im je to bio cilj, uspjeli su: nit' smrde, nit' mirišu. Na BHT-u nema obojenih informacija, ali nema skoro nikakvih informacija, ako izuzmemo prilog o otvaranju škole u sarajevskom naselju Dobrinja, koje je jako zanimljivo gledaocima u Čapljini i Derventi.
Problem u fokusu posljednjih dana je izmijenjeni Statut BHRT-a, koji će, tvrde mnogi, uništiti samostalnost kod zapošljavanja rukovodećih ljudi i svu moć skoncentrisati u Upravnom odboru. Je li do sada Statut BHRT-a bio problem da naprave dva sata svoga programa? Osim nekoliko informativnih emisija BHT nema svog programa, sve plaćaju produkcijskim kućama, pa i "biznis vijesti" koje može napraviti jedan novinar.
Upravni odbor BHRT-a je kriv, i aktuelni i bivši. Nisu smjeli dopustiti da za deset godina ne bude napravljena ni programska šema javnog emitera BiH koji od uplaćene RTV takse dobije 50 odsto. Nemaju ni službu za naplatu RTV takse i uvijek im je kriv zakon, poslovnik, statut ili sudska odluka. Oni rijetki koji redovno plaćaju RTV taksu platiće sudske troškove i maratonsko suđenje "Agović protiv BHRT-a", platiće naknade za UO BHRT-a, sve plate silnim vršiocima dužnosti, tužbe radnika kojima je smanjena plata uz blagoslov jednog od sindikata, druženje u Bihaću na temu raznih sloboda i putovanja povlaštenih u Diseldorf, Johanesburg, London...
Negativni revizorski izvještaji o poslovanju BHRT-a nisu nastali zbog lošeg priloga loših novinara i pogrešnih uredničkih procjena. Dugove su napravili nesposobni i preplaćeni rukovodioci koji su spas od UO, osim na sudu, tražili i u kabinetima stranačkih lidera i članova Predsjedništva BiH. Tu im eventualni pritisak nije smetao.
Programski savjet BHRT-a, tijelo koje radi u potpunoj tišini, trebalo bi da napravi dobru analizu onoga što emituje javni RTV servis BiH, pa možda menadžentu i Upravi bude jasno što im je kasa odavno prazna. Nacionalnost čelnika BHRT-a ne bi bila nikome problem da za novac koji se ovdje rasipa gledaoci mogu čuti vijest i suvislo sastavljeno pitanje.
Nije program BHT-a bio dobar ni kada svi u rukovodstvu nisu bili Bošnjaci, pa je okretanje vode na taj mlin besmisleno. Program HRT-a i RTS-a je odličan, ne zato što ga prave Hrvati i Srbi, već zato što to rade ljudi koji su eksperti u svojoj profesiji.