Specijalno tužilaštvo Republike Srpske sredinom prošle sedmice donijelo je naredbu o obustavljanju istrage oko izgradnje zgrade Vlade Republike Srpske, autoputa Banjaluka - Gradiška, izgradnje RTV doma i kupovine poslovnih prostora.
Istraga je obustavljena protiv Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, a bivšeg premijera, Mladena Lazendića, bivšeg direktora "Puteva RS", Nedeljka Čubrilovića, ministra saobraćaja i veza, Fatime Fatibegović, bivše ministrice za urbanizam, građevinarstvo i ekologiju, Milenka Dakića, pomoćnik ministra, Aleksandra Džombića, premijera Republike Srpske i bivšeg ministra finansija, i Dragana Davidovića, direktora RTRS, sprovedene po naredbi Tužilaštva BiH, jer, kako je zvanično saopšteno, "nema dovoljno dokaza da su osumnjičeni počinili krivično djelo zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja".
Manje-više, ova vijest je bila očekivana još od juna, kada je predmet prebačen u Specijalno tužilaštvo Republike Srpske iz Tužilaštva BiH, koje za više od dvije godine "predistražnih" radnji nije uspjelo da pronađe elemente krivičnog djela za koje su bili osumjičeni. Tačnije, bilo je to vađenje vrućeg krompira na najbezbolniji način i da se bar malo sačuva dignitet Tužilaštva BiH, jer međunarodni činovnici, koji su i kreirali čitav slučaj, uglavnom su napustili ove prostore, ostavljajući za sobom političku i medijsku prljavštinu koja godinama truje koliko-toliko normalizovane odnose kod domaćih političara. Prvenstveno, radi se o Rafiju Gregorijanu, bivšem zamjeniku visokog predstavnika, i pojedinim ambasadorima koji su tamo od 2007. godine kreirali medijsku hajku koju su kasnije prebacili, prvo u SIPA, a zatim u Tužilaštvo na procesuiranje.
Reagujući na vijest o obustavljanju istrage, Milorad Dodik je izjavio da je istraga protiv njega i njegovih saradnika bila politički motivisana te da se radilo o tendenciozno montiranoj političkoj aferi i obračunu sa kompletnim establišmentom Republike Srpske, jer se radilo o veoma opsežnoj istrazi koja je obuhvatala 26 tužilačkih struktura iz raznih zemalja kako bi bili prikupljeni dokazi o eventualnim krivičnim djelima.
"Nisu imali dovoljno ni ljudskosti, ni hrabrosti ni poštenja da to završe u onim okvirim u kojima su istragu pokrenuli", rekao je Dodik dodavši da su, pored Gregorijana, u sva ta dešavanja bili uključeni i određeni bošnjački politički predstavnici koji su na taj način htjeli da se obračunaju sa kompletnom RS, kao i jedan broj ljudi iz Banjaluke.
Valja podsjetiti kako je, u stvari, otvorena čitava priča. Još 2007. godine "Transparensi internešnel" je zatražio sprovođenje istrage od državnih organa na osnovu nekih njihovih podataka sa kojima su bombastično izlazili u javnost da se obrće velika lova po privatnim džepovima na izgradnji autoputa Banjaluka - Gradiška, a kasnije su u čitavu priču ubacili i izgradnju Administrativnog centra.
Istovremeno, u Sarajevu je formiran veliki medijski front, predvođen Federalnom televizijom, i magazinom "60 minuta", koji je uređivao Bakir Hadžiomerović, koji je svakodnevno izvještavo o ogromnoj kriminalnoj hobotnici koja je progutala sve što vrijedi u Republici Srpskoj.
Tokom 2008. godine "Transparensi" je u gotovo svim svojim izvještajima i javnim nastupima potencirao pitanje izgradnje ovih objekata i odgovornost Milorada Dodika, koji je usput prozivan i za, kako su navodili, lošu privatizaciju naftne industrije RS i "Telekoma RS".
U svemu tome ta nevladina organizacija je imala ogromnu otvorenu podršku OHR-a, pojedinih stranih ambasada, uglavnom američke i britanske, a pojedinačno ispred svih se lično i personalno isprsio i javno pokazivao mišiće Rafi Gregorijan.
Iste godine "Transparensi" dostavlja Tužilaštvu BiH i prikupljene dokumente o izgradnji zgrade Vlade Republike Srpske, a u toj međusobnoj javnoj prepisci, što je imalo za cilj podgrijavanje ukupne atmosfere, Tužilaštvo BiH traži od Vlade da se dostavi sva dokumentaciju. Ovaj zahtjev Tužilaštva potpisuje Dru Engel, međunarodni tužilac u Odjeljenju za organizovani kriminal i dobar Gregorijanov prijatelj.
U čitav slučaj se uvlači i SIPA nakon što Vlada Republike Srpske odbija da dostavi dokumentaciju tvrdeći da Tužilaštvo BiH, i da ima kriminalnih radnji, nije nadležno već pravosudne institucije Republike Srpske. Pod velikim pritiskom Vlada dostavlja dokumentaciju.
Početkom 2009. godine Dragan Lukač, tadašnji pomoćnik direktora SIPA, a sada direktor federalne policije, čija je smjena, izgleda, napisana i čeka se pogodan trenutak za aktiviranje, piše krivičnu prijavu i predaje je Tužilaštvu BiH, bez znanja pretpostavljenih, u ovom slučaju Mirka Lujuća, direktora SIPA. Krivična prijava je uručena direktno tužiocu Engelu u sve uz već uhodanu medijsku pripremu.
Od tada, 2009. godine, do juna ove, trajale su predistražne radnje i nikada se nije otišlo dalje od toga već je kompletna dokumentacija vraćena u Banjaluku Specijalnom tužilaštvu Republike Srpske, gdje su, kao u Tužilaštvu BiH, shvatili da ipak nisu nadležni.
Čitav ovaj četvorogodišnji proces je potpuno politički navođen i najočitiji je dokaz da Tužilaštvo BiH međunarodnoj zajednici, odnosno pojedinim uticajnim činovnicima, služi kao jaka batina u disciplinovanju izabranih funkcionera kako bi provodili njihove politike i interese, a ne naroda koji ih je birao. Slučaj koji je samo javno pokrenuo "Transparensi", a u stvari vođen je iz čelnih struktura OHR-a, te koordinisan u pojedinim ambasadama, govori da BiH i nije država već protektorat u kojem se na takav način mogu iživljavati činovnici koji, braneći u osnovi svoj lični interes, pokušavaju da usmjeravaju političke procese.
Upravo ta politika međunarodne zajednice, pritisaka, ucjena, montiranih političkih procesa, doživjela je u znatnoj mjeri poraz odlukom Specijalnog tužilaštva Republike Srpske o obustavljanju istrage. Naravno da će ona dodatno relaksirati i unutrašnje odnose, jer predstavlja, ako ništa, ono moralnu satisfakciju svim onim koji su od prvog dana sasvim jasno poručivali da se radi o čistoj zloupotrebi, a koji bi sasvim sigurno trebali pokrenuti pravne procese u utvrđivanju odgovornosti svih koji su učestvovali u ovom svojevrsnom "pakovanju krivičnog djela". Sve je to dosta koštalo, istraga je finansirana iz budžeta i nekome treba ispostaviti fakturu.
Naravno, danas valja postaviti i pitanje šta dalje sa Tužilaštvom BiH, i sada kada je otvorena priča i o strukturalnom dijalogu i reformi pravosudnih institucija.
Za početak treba, bukvalno rečeno, istjerati sve politički dovedene strance iz tih institucija, od Tužilaštva do Ustavnog suda, a pristojno se zahvaliti svima koji su dobronamjerno pomagali. Tek tada bi se mogli stvoriti uslovi da se uđe u ozbiljniju raspravu kako i u kom obimu treba da izgledaju pravosudne institucije BiH, entiteta i kantona. Dogovor treba da postignu domaći lideri, jer će nas i stranci tada više poštovati.