Kako je tužno vidjeti policajce kako zaustavljaju nesrećnike koji prevoze dva kubika drva, dok decenijama okreću glave od tajkunskih kamiona na kojima prolaze milioni. Kako je to tužno.
Kako je tužno gledati tužioce koji nemaju hrabrosti da progone prave kriminalce, dok ispunjavaju normu podizanjem optužnica protiv kokošara i lopova u pokušaju. Kako je to tužno.
Kako je tužno što svi znaju i najsitnije detalje iz ratne biografije Sene Uzunović, a niko ne zna ime onog čestitog sudije iz Prnjavora koji se prvi "drznuo" da zbog brze vožnje oduzima skupocjene automobile obijesnoj tajkunskoj djeci. Kako je to tužno.
Kako je tužno gledati kako se krše stotine miliona KM na skupe građevine, a poslije prvog pljuska vidjeti da prokišnjava krov na najvećoj zdravstvenoj ustanovi u Srpskoj. Kako je to tužno.
Kako je tužno slušati busanje u prsa i politička prepiranja ko je veći Srbin, pa čuti da se na prste jedne ruke mogu izbrojati studenti koji su upisali srpski jezik i književnost. Kako je to tužno.
Kako je tužno praviti se gluv, ćorav i mutav kada se "nenaplativi" krediti IRB-a prodaju budzašto, dok u zaborav tone da su tri banke propale zato što su se oni koji su to trebali da spriječe isto pravili gluvi, ćoravi i mutavi. Kako je to tužno.
Kako je tužno slušati kako se svi bore da Republika Srpska ne ostane bez "državne imovine", a gledati kako se zemljište na Jahorini i u Banjaluci daje raznim "rufijima" i "korićancima". Kako je to tužno.
Kako je tužno čekati novo poskupljenje struje, dok "Elektroprivreda RS" daje stotine hiljada maraka opskurnim agencijama za oglašavanje. Kako je to tužno.
Kako je tužno gledati kako se 50 miliona maraka baci u rupu koja se zove teniska dvorana, dok banjalučki mališani nemaju mjesta u vrtićima. Kako je to tužno.
Kako je tužno kriminalizovati klevetu, a i dalje gledati portale bez impresuma sa kojih se bljuje otrov i nekažnjeno blate politički protivnici. Kako je to tužno.
Kako je tužno što stotine miliona maraka iz budžeta Srpske odlaze na arbitražne sporove, dok se koncesije i dalje daju sumnjivim firmama i utire put novim arbitražnim sporovima. Kako je to tužno.
Kako je tužno gledati kako najbolja firma u Srpskoj, zvornička "Alumina", završava u većinskom vlasništvu tajkuna, dok Zakon o ispitivanju porijekla imovine od sramote ćuti i gleda u pod. Kako je to tužno.
Kako je tužno čitati suvoparne izvještaje Glavne službe za reviziju RS, pa se prisjetiti kakav ugled je imala ta institucija dok je na njenom čelu bio pokojni Boško Čeko. Kako je to tužno.
Kako je tužno svako malo slikati se sa predsjednikom Rusije, a nikada njegovu sliku ne postaviti na Palatu Republike. Kako je to tužno.
Kako je tužno ne činiti ništa dok Sud BiH uz pomoć lažnih svjedoka izriče drakonske kazne vojnicima i oficirima Vojske Republike Srpske, a shvatiti da je to politički sud tek kada povede politički proces protiv predsjednika Srpske. Kako je to tužno.
Kako je tužno imati skoro apsolutnu vlast i gotovo dvotrećinsku većinu u Narodnoj skupštini, a odgovornost za bilo šta prebacivati na kilavu i bezidejnu opoziciju. Kako je tu tužno.
Kako je tužno znati da je vrhunac patriotizma braniti državu od vlasti, a gledati kako grčevito brane vlast oni čiji patriotizam se mjeri namještenim tenderima. Kako je to tužno.
Kako je tužno slušati pojedine ministre. Kako je to tužno.
P.S. Kako je tužno kako Bobi gleda šta se dešava s Demosom. Kako mu je žao, sve ga živo boli.