Predlažem kratki predah od svakodnevne politike. Razmislimo malo kamo to, kao društvo, idemo. Suvremeni je čovjek zakoračio u novi svijet koji je sam stvorio i u kojemu prevladavaju kratkoročnost, nesigurnost i nepredvidivost.
Znanstvena, tehnička i napose informatička otkrića, kao i njihovi praktički zahvati u današnjemu društvu, zadiru duboko u sudbinu čovjeka i svijeta, tako da je ta sudbina s njima nerazdjeljivo povezana. Dvadeseto je stoljeće po svojim civilizacijskim (duhovnim, znanstvenim, kulturnim i tehničkim) dostignućima bilo veliko i u mnogo čemu neusporedivo s prethodnim stoljećima.
No, bilo je to istodobno i jedno od najmračnijih razdoblja ljudske povijesti: ratovi, revolucije i totalitarni režimi - komunistički, fašistički i nacionalsocijalistički - satrli su stotine milijuna ljudskih života. Totalitarni režimi u istome stoljeću doživjeli su svoj uspon i svoju propast, a svima njima odlučan otpor pružio je i narod Bosne i Hercegovine, pa makar se to i zasjenilo bratoubilačkim samouništenjem Bošnjaka, Srba i Hrvata, te agresijom vlasti Beograda i Zagreba na BiH prvom polovicom devedesetih. Bilo je to i stoljeće najvećega broja kršćanskih i drugih mučenika.
S druge strane, kapitalistički svijet posljednjih triju desetljeća - svojom neravnopravnom i nepravednom raspodjelom dobara, te prevlašću posebnih novčarskih interesa relativno malog broja skupina i pojedinaca u razvijenim zemljama, koji žive u obilju i rasipnosti - ima i tamno naličje svoje neoliberalno koncipirane slobode i demokracije: taj se svijet uspio ne samo sroditi s diktaturama i komunističkim totalitarizmom, nego i nadalje proizvodi zaostalost, nejednakost, uništavanje prirode, oskudicu i bijedu, te dopušta bolesti i glad velikog broja ljudi u nizu krajeva i zemalja. Izrazite socijalne nejednakosti i nepravde svjetski su problem, a postoje čak i u nekim visokorazvijenim zemljama.
Te i druge, gospodarstvene i razvojne nejednakosti, kao i one između bogatih i siromašnijih, te osobito krajnje siromašnih dijelova i krajeva svijeta, ostaju neriješen problem našega vremena i neodržanih obećanja bogatih siromašnima, tako da danas tvore njegovu tragičnu i neprihvatljivu podijeljenost. Njoj valja pridodati i kulturnu zaostalost, neprosvijećenost i nepismenost, te nedovoljnu ili gotovo nikakvu zdravstvenu i ekološku skrb.
U temelju sadašnjih socijalnih, gospodarstvenih i financijskih nevolja koje potresaju svijet stoji, pak, dubinska duhovna kriza, kriza samoga čovjeka i njegovih temeljnih vrednota. To ozbiljno krizno stanje traži okupljanje svih demokratskih i brigom za čovjeka zauzetih snaga, kojima su vrhovna vrednota ljudska osoba, njezina dobrobit i dostojanstvo, kao i human život dostojan čovjeka.
Suvremeni procesi globalizacije, lomovi društvenih sustava, doprinosi informatike i elektronike, te sveukupni razvoj tehnike snažno obilježavaju mentalitet i život suvremenog čovjeka. Globalizacija, poput većine drugih više ili manje nezaustavljivih povijesnih i društvenih pojava, uključuje, međutim, niz pozitivnih i negativnih strana. Ona dinamizira trgovinu i kretanje kapitala, pa time i gospodarstvo, povezuje zemlje i kontinente. No, globalizacija pridonosi i eroziji narodnih i kulturnih identiteta, tj. slabljenju bogatstva različitosti, kao i civilizacijskoj uniformizaciji, te prevladavanju površnih stereotipa. Ona potiče financizaciju ekonomije i ekonomizaciju politike, a svojim inzistiranjem na deregulaciji pridonosi gospodarstvenom i socijalnom propadanju manjih i manje učinkovitih skupina i društava.
Iako je promicanje određenih ideja koje prate globalizaciju - o demokraciji i jednakosti među svim ljudima, o ljudskim pravima i slobodama, te o pravnoj državi - pridonijelo slobodi i pridizanju iz zaostalosti u pojedinim zemljama, kao i slobodama u njima, drugdje je globalizacija izazvala nezaposlenost, potiskivanje i isključivanje slabijih, te siromašenje života jednog dijela čovječanstva na ljudskom, ali i na gospodarstvenom i socijalnom planu. Tako je globalizacija pridonijela porastu mnogih nejednakosti, stvarajući u svojem neoliberalnom naletu, pod vodstvom i utjecajem većih i jačih, uz opće neravnopravno natjecanje i nadmetanje, sve dublji jaz između velikih i malih nacija, između bogatih i siromašnih.
Osim tih ukratko spomenutih procesa civilizacijske, društvene i gospodarstvene naravi, ne smiju se zaboraviti ni procesi koji obilježavaju opće političko stanje. Unatoč razvitku sve veće međusobne suradnje većine zemalja i država na različitim područjima - na koju je suvremeni svijet primoran jer bi ga oštre konfrontacije mogle dovesti na sam rub uništenja planeta - suprotstavljeni financijski, gospodarstveni, geostrateški i politički interesi i nadalje snažno utječu na mnoga zbivanja i odnose.
Susrećemo se i s pojavama rastućeg nasilja, međunarodnog terorizma i organiziranoga kriminala, s fanatizmom, integrizmom i fundamentalističkom netrpeljivošću pojedinih religijskih skupina i struja, sa stvaranjem ozračja opće nesigurnosti i s neprestanim posezanjem za ratnim sredstvima u rješavanju međunarodnih sporova, s prijetnjama agresijom i bezobzirnim pribjegavanjem samoj agresiji. Ako se, s druge strane, danas govori čak o sukobu civilizacija, valja ipak, pa i zato, istaknuti prijeku potrebu za susretom civilizacija, kao i zabilježiti ohrabrujuće znakove njihova približavanja.
Ovotjedni prvi nastavak ove analize u kojoj se nalazi suvremeni čovjek završavam zaključkom da potpuno i dosljedno poštovanje svake ljudske osobe kao vrhunske vrijednosti, bez obzira na spol, boju kože, naciju, jezik, religiju, svjetonazor, stalež, društveni položaj i politički izbor, prva je pretpostavka svake stvarne demokracije te svake poštene, humanističke i inteligentne politike.