Opet ništa od Butmira i najvažnijeg sastanka od Dejtona do danas. Neki su se toliko bili zanijeli da je sastanku zamalo dat značaj Berlinskog kongresa. Kako god, utisci se sređuju, a redovi zbijaju.
Učesnici iz BiH još govore šta je sve bilo neprihvatljivo i šta je sve propušteno ili nije ni trebalo da bude uvršteno u ponuđeni dokument o budućem uređenju BiH, dok stranci sa izvještačenim optimizmom govore kako ništa nije propalo i dobro je da se razgovara.
Po međunarodnoj logici, idu nam bolji dani, jer razgovora na istu temu će opet biti. Visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Incko nedavno je izjavio da mu nije jasna logika u BiH, ali ni ljudima u BiH često nije jasna logika stranaca. I nije to čuđenje od juče. Već vijekovima ovdje se smjenjuju važni stranci i nude svoja rješenja, a ovi u BiH sklanjaju se prvo jedni od drugih pa onda i od ovih što dolaze odnekud, potajno se nadajući da će baš ti novopristigli biti na njihovoj strani. I nikada niko.
Mi smo ovdje uglavnom na različitim stranama, a samo rijetki izuzeci potpuno otvorenog srca prelaze s jedne strane na drugu. Stranci su po pravilu zabrinuti za širi interes pa se brinu za region, kontinent, unije, asocijacije i na kraju koncerne, kartele ili kako to već ide u svijetu velikog biznisa.
Presudne odluke za ovdašnje smrtnike nisu donosili ni veziri, ni konzuli, ni maršali. Nigdje kao ovdje odluke nisu na pojedincu. U drugim zemljama, koje odlučuju o nama, pojedinac nije tako direktno izložen svakoj i najmanjoj duštvenoj promjeni. Svaki potres u društvu ovdje ima direktan uticaj na pojedinca, njegovu porodicu, okruženje, a zatim i na etničke grupe, što nikome sa strane nije jasno. Svako iskren priznaće da su u pozadini svega nepovjerenje i strah. Istorija je učiteljica života i svakome ko to zna nikakv sastanak u Butmiru, Prudu ili Vlašiću nije od presudnog značaja.
Istorija će se baviti još jednim događajem iz sedmice koja je pred nama, a to je povratak Biljane Plavšić, bivše predsjednice RS, sa izdržavanja kazne u Švedskoj zbog ratnih zločina u BiH, za šta je priznala krivicu. O privatnom aspektu ovog događaja moguće je čitati u knjizi Biljane Plavšić i njenom obraćanju Sudu, o pravnom aspektu u presudi Haškog tribunala, a sve ostalo je ocjena istorije.
Ne treba sumnjati da će naredna sedmica biti u znaku povratka Plavšićeve u Beograd. Ali, s obzirom da događaji prestižu jedni druge, pažnju će sigurno odvući još jedan događaj u Haškom tribunalu - početak suđenja prvom predsjedniku RS Radovanu Karadžiću. Dok svoj sud ne da istorija, suđenja će trajati pred ovovremneskim sudskim vijećima.
Uz loš istorijiski aspket, nepovoljan i klimatski. Na kraju oktobra temperature blizu nule, snijeg, kiše i rani mrak. Jedina nada je da u vezi s tim pitanjem nešto preduzeme BiH kao nestalna članica Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija (što bi sa dalje vremenske distance izgledalo potpuno nezamislivo, jer tom malom zemljom još vladaju konzuli i veziri). O klimi će, ipak, biti raspravljano u Kopenhagenu, a o BiH, ako ne u Butmiru, onda ... u Čekrčićima! Razvijamo seoski turizam.