Dobro je poznata izreka da narodu treba hljeba i igara. To s hljebom malo teže ide jer dok se bez igara nekako može živjeti, bez hljeba nije moguće. Pokušali su neki diktatori, međutim osim sijanja smrti oko sebe, ništa naročito drugo nisu postigli. Bez hljeba ogroman dio čovječanstva živi, odnosno životari. Afrika je taj Crni kontinent koji je u crno zavijan. U naprednom svijetu ljudi ne gladuju jer je ovaj globus podijeljen, u najgrubljem, na one koji jedu i na one koji nemaju šta jesti.
Mada se mi nekako ubrajamo u civilizirane zemlje, dobar broj naših ljudi suočen je s problemom gladi. Treba samo pogledati te mnogobrojne grupe štrajkača, koji ne bi protestovali iz dobre volje da ih muka gladi nije natjerala. Svakodnevno slušamo kako je veoma teško osigurati hranu za sve ljude, odnosno posao i platu. Umijeće vođenja države sastoji se u tome na prvom mjestu da stanovnici nisu gladni, a to naša vlast ne zna osigurati.
Izgleda kako je mnogo lakše raji priuštiti igara. Iz budžeta opština, kantona, gradova i entiteta izdvoji se neka svotica, pa se organizuju razni festivali, smotre, parade, igranje i tancanje, ponajprije pjevanje. Nije loše uz te svetkovine prirediti vatromet, pa će narod zaboraviti barem za kratko na svoje svakodnevne brige. Šta košta prirediti borbe s bikovima, skakanje s mosta u rijeku ili bacanje kamena s ramena.
Sve je to dobro, posebno je zgodno što se održavaju narodni običaji, što se uživa u pjesmi. Ono što sigurno nije u redu je kičeraj, amerikanizacija naših zabava. Tu se često pod ozbiljnu umjetnost, s pravom kreativnošću miješa šarena laža, ono što će svakako opsjeniti prostotu. Odavno se postavlja pitanje da li je film umjetnost ili jeftina zabava, prevashodno misleći na američki film. Nesporno da se u Americi proizvode ozbiljni filmovi, međutim mnogo je više hohštapleraja, kiča i šarenih zvončića. Dugi niz godina se evropski film odupire toj amerikanizaciji, pa je unekoliko popustio stvaranju starova, zvijezda, glamura.
Tako mi imamo u Sarajevu filmski festival koji prikazuje ozbiljna umjetnička ostvarenja, a na drugoj strani gaji imidž kičeraja s crvenim tepihom, sa inostranim zvijezdama oko kojih se pravi fertutma. Izgleda kao da su te šljokice sastavni dio filma, mada glamuroznost neće uvećati značaj nekog djela.
Zabava je i te kako potrebna čovjeku. Nimalo nije jednostavno napraviti dobru zabavu, a da ne govorimo kako je teško osmisliti veselu i smiješnu prezentaciju. Zašto kod nas nikako nema cirkusa, pa čak rijetko i gostuju iz inostranstva? Za cirkus je potrebno umijeće, strpljenje, dugotrajna vježba i naravno novac. Ne, mi hoćemo zabavu na brzaka, malo prangija, malo pjevanije, bilo kako bilo, samo neka bude nekakva gungula, narod će se valjda zabaviti. Računa se na to da je naš narod uglavnom neuk, neobrazovan, šta on zna šta je kvalitetna zabava.
Naši političari ne znaju šta je zabava, a šta ozbiljna umjetnost. To su potpuno različite stvari. A i zabava da bi bila istinska mora biti ozbiljno pripremana. Zašto kod nas ima ovoliko sviranja i pjevanja? Preko glasa i gitare najlakše se probiti u javnost, postati kobajagi neka zvijezda. Kao u svačemu, mi ni u zabavnoj muzici nemamo kriterijume, nemamo ozbiljne kritičare do čijih će se stavova držati. Uopšte ne postoje validni sudovi ni u čemu!
I mediji, naročito televizije, uglavnom prate festivale i smotre, prate događaje, a ne prate djela, umjetnike. I dođe mu nekako da naši novinari najviše vole izvještavati s nekih Potemkinovih sela jer je mnogo teže obavještavati javnost o ozbiljnim djelima.
Našu omladinu obrazuje televizija i Internet. Tu se nudi uspjeh na brzaka, naročito za ženske koje imaju zanimljive obline. Predvodnik u tom zaglupljivanju omladine jeste Televizija OBN, gdje su okupili mlade te ih satima drže u prezentaciji njihovih tijela. Pri tome se voditelji neprestano smiju a da se ne zna zašto, bez ijedne jedine duhovite opaske. To je najobičnije gluvarenje, gluparenje s mladima, besmisleno prezentiranje nečega. Naravno da i na drugim televizijama ima emisija koje su najobičniji kičeraj, ali nijedna nije dostigla imbecilnost OBN-a!
Totalitarnim sistemima odgovara da imaju razgranatu zabavu, pa makar bila i lažna, što svesrdno finansijski pomažu, mnogo više nego ozbiljnu umjetnost. Kako ćemo se mi zainteresovati u umjetnosti, zabaviti na zabavi, kada nam i tu političari diktiraju svoj ukus. A, evo, vidite kakav je - kičerski.