U bosanskoj politici moguće i realnije je da se dogodi sve drugo prije nego nešto što bi bilo normalno i što bi proizlazilo iz logike političkog života i demokratske metodologije njegovog ostvarivanja, odnosno iz demokratskih odnosa u društvu uopće.
Politički život i odnosi, te političke metode rješavanja društvenih pitanja podrazumijevaju određene premise od kojih su bitne sljedeće:
Prvo, svi akteri političkog života jedne demokratske zemlje imaju puno pravo da politički tematiziraju društvene probleme i traže uspostavljanje političkog odnosa građana prema njima, tj. prema svakom mogućem pitanju koje se tiče interesa i života svih građana zemlje i svih članova društva;
Drugo, demokratija podrazumijeva poštovanje stanovišta da političke metode rješavanja društvenih pitanja podrazumijevaju i donošenje javnih i svima poznatih odluka o svim bitnim pitanjima političkog života i odnosa, kao i da se te odluke donose isključivo u institucijama tog života, a ne izvan njih, a te institucije su politička javnost, političke stranke koje su i same obavezne na javno djelovanje, institucije općeg političkog odlučivanja (skupštine) i glasila javnog mišljenja, uz punu slobodu izricanja sopstvenih stavova utemeljenih na javnim interesima koji se mogu dokazivati;
Treće, demokratija podrazumijeva uvažavanje stava da politička metoda rješavanja problema u društvu podarzumijeva eliminaciju svake druge metode, osobito one koja sadrži i najmanju dozu izvandemokratskog pritiska, a osobito korištenje organa državne represije u cilju iznuđivanja političkih rješenja, dakle, svakog pritiska izvan pritiska javnog mnjenja koje ima pravo da vrši pritisak na sam proces političkog mišljenja i odlučivanja i u strankama i u institucijama politčkog života i vladanja.
Nažalost, kako praksa političkog ponašanja faktora koji djeluju u našoj politici pokazuje, niko ne poštuje ta osnovna pravila demokratskog političkog života i osnovne metode demokratskog političkog djelovanja, odlučivanja i ponašanja u političkom životu. Vjerujem da takva, svakako, nedemokratska situacija proizlazi ne iz našeg mentaliteta ili iz drugih vanhistorijskih i društvenih izvora nego iz činjenice da u nas djeluje više paralelnih političkih faktora od kojih su neki pod pretpostavljenom kontrolom naše javnosti i koji bi mogli da djeluju, ili se pretpostavlja da djeluju, u okvirima demokratske prakse i odgovornosti prema javnosti, dok, sa druge strane, u našem životu djeluju i snažni i utjecajni faktori koji stoje sasvim izvan dosega utjecaja i naše javnosti i naših zakona i prakse demokratskog odlučivanja, tj. faktori na koje mi nikako ne možemo utjecati mada oni najneposrednije i veoma bitno djeluju na naš život, odnosno, djeluju kao faktori koji imaju stvranu moć i često bitno utječu na procese odlučivanja, a i sami odlučuju o pitanjima od najvažnijeg interesa za nas kada smatraju da im je to potrebno, ali bez nas i uz privilegiju sopstvenog izbora političara s kojima će surađivati i koje biraju prema svom sopstvenom ukusu i uz eliminaciju onih koji im nisu po ćudi.
Naravno, elementarna logika demokratskog života i odnosa i demokratske prekse bi nalagala da oni naš izbor političara uvažavaju i da surađuju sa onim političarima koji imaju naše povjerenje, a ne njihovo, ali u tom ključnom aspektu demokratske prakse dolazi do pervertiranja odnosa, pa je povjerenje inozemnih faktora postalo ključni moment sposobnosti naših političara da djeluju ali i njihove moći, a to predstavlja značajno umanjenje njihove odgovornosti prema domaćoj javnosti, što ne može ni u kom slučaju biti dio demokratske prakse.
Upravo zbog toga u našem političkom životu snažno djeluju i izvanpolitčki faktori, od kojih u ovom momentu ja želim upozoriti na sudove, kao na instrumente političkog djelovanja koji se u zadnje vrijeme obilno koriste za postizanje određenih političkih ciljeva.
U okviru tranzicije od socijalizma ka kapitalizmu kod nas je izvršena privatizacija javne imovine, uveden višepartijski politički sistem i navodni demokratski poredak. Sve je to obavljano pod auspicijom stranih savjetnika i po obrascima koji su preuzimani iz država u kojima su ti procesi već provedeni. Kakvi su bili rezultati tih zahvata u naš život, mi dobro znamo. Demokratija nula, ekonomija nula, ljudska prava nikad na nižem nivou, a jedino pravo koje cvjeta su intrige, objede, uzurpacije i obećanja o boljitku koja nikako da se ostvare. Između ostalih reformi u nas je izvršena i obimna reforma sudstva.
Ukinuto je bivše sudstvo, koje je počivalo na konceptu postojanja stvarne istine koja se utvrđuje u sudskom procesu i uvedeno je načelo procesne istine koja je u biti neka vrsta rezultata borbe ili nagodbe između optužbe i obrane. Sud je samo posrednik u tom odnosu. Takav koncept sudstva i prava je bio suprotan našem tradicionalnom poimanju sudstva i pravde uopće, jer je za naše poimanje bilo nemoguće da onaj za kojeg se zna da je zločinac ne bude osuđen, jer nema dovoljno procesualno valjanih dokaza koji mogu biti uzeti kao valjani. Stoga je u našem sudstvu došlo do jake infiltracije ne samo nove anglosaksonske pravne filozofije nego i stranih sudija i istražitelja, odnosno onih koji pripremaju optužbe.
Nominalni cilj ovih poteza je bio navodna depolitizacija sudstva, a u stvari je time bio stvoren osnov za jednu novu vrstu njegove politizacije. To dokazuje sudska praksa. Naime, veliki broj naših političara je bio optuživan i vođeni su protiv njih procesi, u pravilu bez finalnog rezultata, ali su ti procesi dovodili do njihove eliminacije, tako da je najveći broj njih iz političkog života eliminiran sudskim a ne političkim putem.
Najnovija zbivanja, tj. podizanje optužbi protiv velikog broja političkih ljudi pred neka odlučujuća zbivanja i još više prijetnja i zahtjevi da se pokreću istražni postupci protiv nekih političara zbog njihovih mišljenja upravo kada treba da budu donesene neke bitne odluke političke prirode, ukazuju na obimnost korištenja sudskih institucija i uopće sudstva u cjelini, istražnih, tužilačkih i sudskih organa u političke svrhe. To mora da zabrinjava svakog građanina i ukazuje da se sudstvo javlja kao prvorazredni faktor našeg političkog života i to daleko više nego što je to ranije bilo.
Pri tome smo svjedoci nastojanja određenih političara da se već i samo pokretanje istrage i podizanje optužbe uzme kao povod za eliminaciju političara, pa i nosilaca najviših funkcija u sistemu vlasti, sa njihovih pozicija i time via sudstvo, ostvari promjena strukture vlasti prije svake mogućnoasti da se demokratska javnost o tome izjašnjava, kao i prije postojanja bilo kakve pravosnažne presude koja bi mogla da se uzme kao osnova za eventualni zahtjev za takvu eliminaciju. Sve su to žalosni znaci zapadanja sistema kakav mi imamo u sve dublji ponor nasilja nedemokratizma i nametanja što nikako ne obećava neku demokratsku budućnost ovoj zemlji i nama kao njenim građanima.