Jeste li skontali kako fino plasira u svakoj sredini pažljivo odabrane riječi ovaj naš visoki gost, američki potpredsjednik Joseph Biden? Amerika ne očekuje da Srbija prizna Kosovo i to neće uticati na razvoj bilateralnih odnosa, poručio je u Beogradu.
A nije ni predsjednik Srbije Boris Tadić od jučer, pa je pametno izjavio da je njihov razgovor bio veoma "otvoren i produktivan", te je izrazio uvjerenje da će doprinijeti otvaranju "nove etape u formiranju američke politike prema Srbiji i zapadnom Balkanu". Posjeta potpredsjednika SAD izazvala je i potrese u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Vladika raško-prizrenski Artemije odlučio je ne dati dozvolu ili "blagoslov" da Biden posjeti manastir Visoki Dečani na Kosovu, ali je Sabor SPC tu odluku poništio, pretpostavljam, ne samo na mig iz Tadićeva ureda, već i nakon pažljivo proučenih Bidenovih milozvučnih rečenica.
Ipak, zadržimo se na govoru pred Parlamentarnom skupštinom BiH. Govor emotivan, ali bez prijetećih najava, kako je konstatirao moj kolega u "Novome listu" Boris Pavelić: "Umorni smo. Kada ćete se umoriti od nacionalizma?", gotovo je zavapio potpredsjednik SAD Joseph Biden, pozvavši političke vođe da prestanu širiti nacionalizam, te da BiH uvedu u NATO i EU. U suprotnom, upozorio je, BiH će ostati "najsiromašnija zemlja u Europi, a u najgorem slučaju potonuti u etnički kaos prošlog desetljeća". Ipak, odluku o budućnosti Biden je prepustio političarima u BiH, ne spomenuvši mogućnost da SAD, kao 1995. u Daytonu, nameću rješenja. "Oprostite ako smo pretenciozni, ali brinemo zbog pravca u kojem idete. Tri godine svjedočimo opasnom usponu nacionalističke retorike koja se poigrava strahom. Svjedočimo pokušajima opozivanja postignutih reformi, istih onih koje su EU i NATO potakle da otvore vrata BiH. Svjedočimo riječima maksimalizma i isključivosti koji razaraju države, umjesto riječima kompromisa koji izgrađuje zdrava društva", kazao je Biden pred uzvanicima u parlamentu, među kojima je bio i Milorad Dodik.
I ne bih se danas želio nametnuti kao idejni tumač namjera Josepha Bidena i Obamine administracije. Dopuštam vama i sebi trenutak intime. Jer, meni se baš dopala ta Bidenova sugestija: da se umorimo od nacionalizma. I piše vam ovo novinar koji je cijepljen od nacionalizma. I to s namjerom da se (ipak se družimo u javnome prostoru) konačno predstavim. Rođen sam 21. septembra 1962. u Buenos Ajresu, glavni grad Argentine, u ustaškoj obitelji. Danas sam član Savjeta saveza antifašističkih boraca Republike Hrvatske. Nije to bio lagan put. Vjerujte mi. I nisam samo tako postao prvi novinar koji je u Hrvatskoj progovorio o zločinima hrvatskih snaga nad hrvatskim Srbima nakon "Oluje". Onoga dana kada sam u mladosti shvatio da ne mogu istodobno biti argentinski ljevičar i hrvatski fašist, tada sam na neki način započeo utabavati put koji me doveo do susreta sa braćom Srbima, ali i mnogim drugim žrtvama raznih nacionalnosti u postjugoslavenskim ratovima.
Saga o obitelji Pilsel i o mojih sada već dvadeset godina života u Hrvatskoj u kojima sam se afirmirao kao novinar, publicist i intelektualac kršćanskog usmjerenja daleko prelazi okvire sentimentalnog prisjećanja na ljubavi i spletke u tri generacije i postaje većim dijelom povijesni dokument o aktivnostima ustaške i nacističke emigracije u Argentini. Moj nesvakidašnji intelektualni razvoj od ljutog desničara do uvjerenog antifašiste, kojem su s čuđenjem svjedočili čitatelji mojih tekstova objavljivanih u gotovo svim hrvatskim tiskanim medijima, ima duboke korijene u odlukama i političkim opredjeljenjima moga djeda (suradnika nacističkih trupa u BiH, a potom i tumača Gestapoa), a potom i oca (Pavelićeva tjelohranitelja), od početka Drugog svjetskog rata do danas. I sam, u potrebi da sebi pojasnim koje su to sve paradigme oblikovale moj, na trenutke, krizni identitet, dolazim do istih pozicija na kojima se, naizgled (a možda i sasvim iskreno), nalazi Biden.
"Nitko bolje od vas ne zna da je oslobađanje od prošlosti svakodnevna borba, da je budućnost vrlo teško prihvatiti. Ali kompromis nije znak slabosti, nego dokaz stvarne snage. On je vrsta snage koju narodi BiH i njihovi vođe moraju prikupiti ako je zemlja spremna izvršiti konačan iskorak k miru i prosperitetu", naglasio je Biden u Sarajevu. Ja sam u svom životu odista napravio takvu vrstu kompromisa i toplo ga svima koji ovo čitaju preporučujem. Valja promijeniti paradigme. Pronaći onu pravu, dijalošku. Loše činimo ostajemo li u staroj paradigmi politike nacionalnog interesa ili politike loše obiteljske pedagogije. Treba nam promjena mentaliteta i načina mišljenja prema novoj paradigmi približavanja, razumijevanja i pomirenja. Stari će interesi ostati (ćaća i ja smo se pomirili, dida i ja, s ove i one strane života, također), ali će se promijeniti način njihova zadovoljavanja. Pogrešno je misliti da nije časno činiti kompromise. Upravo obrnuto: ako je pošten, kompromis je častan, kazao je veliki kršćanski teolog Hans Küng u Sarajevu tjedan dana prije dolaska Bidena. Što poručuje Biden u vlastito i u Obamino ime? Što govori moja skromna biografija? Da svijetu ne treba megalomanska makijavelistička politika sile prerušena u idealizam ili vjeru, nego realna politika sukladna međunarodnome pravu i globalnim etičkim standardima. Ponekad se čini da je samo jedan čovjek dovoljan pa da se dogodi velika promjena. To ste, nadam se, i vi.