Ovih dana su u susjednoj Hrvatskoj široke rasprave oko prodaje mliječnog kombinata "Dukat" francuskoj megakompaniji "Laktalis". Pitaju se mnogi kako je privatnik Luka Rajić prodao svoju firmu za oko dvije milijarde kuna, a da ni država nije znala za pregovore. Probudili su se mnogi hrvatski patrioti, pa postavljaju pitanje kako to da strateški privredni objekat (a poljoprivreda i mljekarstvo to jeste) odlazi u vlasništvo strancima.
No, to je tako u kapitalističkom svijetu, pa i Luka Rajić može da radi sa svojim privatnim vlasništvom šta mu volja. Međutim, nije to baš tako jednostavno. Hrvatska država stimuliše proizvođače mlijeka, pa će sada ta stimulacija biti dobrodošla da pomogne firmi `Laktalis` da bude konkurentna. Ali drugo je pitanje mnogo ozbiljnije - odakle Luki Rajiću toliko bogatstvo? Sad se tek javno saznaje da je novac stekao kao ratni profiter, između ostalog švercujući početkom rata u Bosni i Hercegovini, kupujući marke za već tada bezvrijedne dinare. E, to je već za procesuiranje, ako hrvatska vlast smogne snage da se obračuna s mnogim tajkunima koji su nelegalno sticali novac.
Ta hrvatska dogodovština mnogo se tiče i nas. Osim što istovremeno s ovom `Dukatovom` aferom dolazi nama jedan drugi hrvatski tajkun, Ivica Todorić, koji sa svojim `Agrokorom` kupuje `VF komerc` i njegovih 15 maloprodajnih objekata, pa će tako od trgovine profit odlaziti iz zemlje, predstoji nam kao i kod susjeda rasprodaja naših dobara. No, to je kapitalistički sistem i tome se nema ništa prigovoriti, to smo htjeli, pa ćemo to imati.
No, mene više zanima što u ovoj našoj tranziciji naši političari, a svakako i ekonomisti, potpuno nekritički prihvataju sve što dolazi s bogatog kapitalističkog Zapada. A dolazi nam jedna strategija da mi možemo unapređivati samo mala i srednja preduzeća, a velike firme, kao što je `Energoinvest`, treba uništiti. Jer, mali i srednji ne mogu njima biti konkurencija.
Veliki novac zemlje iz EU daju za svoju kulturu, a nama za taj naš segment gotovo ništa ne pomažu. Pa se i Mladen Ivanić čudi zašto je to tako, kao da mu nije jasno da strancima ne odgovara da mi imamo svoje stvaralaštvo, jer ovdje trebaju tržište za svoje filmove, svoju muziku, svoj način života.
Ovi naši moćnici objeručke su prihvatili koncept neoliberalizma, ideje da je tržište svemoćno, da se samo na tržišnoj utakmici postiže uspjeh, što će reći profit. Ne sporeći da je važno tržište, ono ne može biti pokretač svega i svačega, a pogotovo ne u kulturi. Ali Mladen Ivanić, jedan od vladajućih pobornika neoliberalizma, kao ekonomista ne može shvatiti da nije profit jedina vrijednost kod čovjeka.
Ističući slobodno tržište kao uslov uspjeha mnogi naši ekonomisti ne znaju da je Francuska, primjera radi, svoju poljoprivredu zaštitila mnogim branama, ne dozvoljavajući da u ovoj oblasti i po pitanju voda stranci postaju vlasnici. A mi se takmičimo kako ćemo rasprodati ovo nešto malo vrijednosti što imamo.
Mnogo je para uloženo u našu zemlju. Osim što se lova zadržala u rukama naših budžovana, ona je uglavnom otišla u našu srušenu infrastrukturu, a dobar dio i za educiranje stanovništva. Učeći naše ljude da je sve dobro što dolazi iz svjetskih centara biznisa, mi siromašni i nerazvijeni prihvatamo i ono što ne odgovara našem životu, našim običajima i tradiciji. Srušili smo jednu socijalističku ideologiju, a prihvatili drugu, neoliberalnu.
Kao što se zna da je Luka Rajić u Hrvatskoj prvi milion stekao nelegalno, tako se ne zna kako je naš bos Fahrudin Radončić ugrabio prve guste pare. Ovaj mutni biznismen, koji gradi svoje carstvo preko leša bošnjačkih patriota, kojima laska i dodvorava se, ušao je u poslovno savezništvo s isto tako sumnjivim srbijanskim tajkunom Miroslavom Miloševićem. Radončić već gradi svoj treći neboder, a da se vlast nikada nije upitala odakle ovom sirotom sandžačkom novinaru sredstva da počne svoju poslovnu ofanzivu. E to je ideologija koju uvozimo - ne diraj onog koji stvara profit i ne pitaj ga kako ga stiče.
Osnovni nedostatak te ideje koja nam se nameće jeste da se sve više u svijetu, pa tako i kod nas, stvara sve veći jaz između bogatih i siromašnih. Neoliberalizam potiče bogaćenje, a siromašnima daje neke mrvice, ako šta preostane. U dosta zemalja svijeta vlada glad, a i u bogatim zemljama i te kako ima sirotinje. Mi smo tek u početku u preuzimanju te ideologije koja se osniva na nekolicini bogatih i ogromnoj masi porobljenih.