Ma koliko se organizirale debate i rasprave o delinkvenciji mladih, tu se ne dotiče suština problema. Kao da se plaše kazati svi ti sociolozi, psiholozi, pedagozi i intelektualci uopšte da je sukus svega tog blago rečeno nedoličnog ponašanja mladih u sustavu društva. Mada je teško precizirati kako se naziva naš politički sistem, a koji mnogi kvalifikuju kao divlji kapitalizam, jasno je da od tog organizacionog oblika sve se izvodi, pa tako i delinkvencija mladih.
Ako jedna socijalna grupacija mladih čuje da su federalni parlamentarci sami sebi bezobrazno povećali plate i sve druge pripadležnosti, uzaludan je višegodišnji rad pedagoga. Poslata je poruka tim mladima da je bog prvi sebi bradu stvorio, pa tako svako sebi na prikladan način neka obezbijedi novac. A prikladan način za mlade iz nižeg socijalnog sloja jeste grabež, lopovluk, pljačka, pa čak i ubistvo. Vlasnici našeg društva tako uče mlade.
Ne bez razloga je na tapetu i naš pravosudni sistem. To je jedna od važnih prepreka, ako nije i najvažnija, za ulazak u Evropsku uniju. Desetak najzvučnijih imena među gangsterima, dugi niz godina se bezbjedno šepuri, a da im niko nije mogao stati u kraj. Kada mladež vidi te popularne gangstere kako voze bijesna kola, kako se prave važni sa zlatnim lancima i skupim odijelima, kako ih uvažavaju po javnim lokalima, onda je njima uzor na dohvat ruke. Samo treba biti malo bezobrazniji u svojim lopovskim poduhvatima.
Ako se i znanje može kupiti, odnosno i diploma kojom se iskazuje to kupljeno znanje, onda nema prepreka u stvaranju karijere, jedino ako se ima novaca. Skandali na mnogima našim fakultetima na to ukazuju. Nedavno je izbila afera s profesorima sa sarajevskog Pravnog fakulteta na Tuzlanskom univerzitetu oko kupovine ocjena seksualnim uslugama studentkinja. Jedan profesor je postavio pitanje odgovornosti na UO Pravnog fakulteta, ali ga niko nije podržao, a dekan, učesnik afere, sve je zabašurio. Samo se čeka da prođe vrijeme i prašina se slegne. To je primjer za mlade, to je egzaktan pokazatelj pedagoškog rada s mladima.
Gdje se izgubio moral? Kao da te ljudske vrijednosti nikada nije bilo! Čak mi se čini i kada se danas pomene moral ljudi se počnu šprdati. Kao jedino je važno sticati materijalna dobra, a na koji se način to osvaja nije uopšte bitno. Pa stoga ne možete se okrenuti oko sebe da se ne susretnete sa bilo kojim oblikom korupcije i mita. Ne možeš biti bolestan, ako nisi pripremio plavu kovertu. A tek kakve se uzimaju "narukvice" za dobijanje raznih dozvola, koje mnogima život znače, odnosno mogućnost rada i poslovanja.
Ukoliko se ne izmijeni suština našeg političkog sistema, gotovo su nikakve šanse da se smanji delinkvencija mladih. Oni se veoma dobro snalaze u ovakvom okruženju, pa onda nije ni čudo što se na sudovima, ako kojim čudom zapnu, ponašaju krajnje kabadahijski.
U našim balkanskim tranzicijskim zemljama počelo je tako da su šefovi mafije, Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović, udijelili svojim najbližim dionice za dalje pljačkanje državnog, odnosno društvenog imetka. Tako su se stvorili uski timovi ljudi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji koji su postali gospodari života i smrti svih drugih. Danas su se tako osilili da predstavljaju mala carstva, čak ponekad i odvojena od aktuelne političke vlasti. Oni su najugledniji građani ovih država, pa su tako i mladima pravi uzor.
Kako se osjeća ogromna masa mladih, koja predano uči i studira, koja još vjeruje u moralne vrijednosti, kako su ih vjerovatno učili njihovi roditelji? Ali se postavlja pitanje dokle će biti idealisti i iluzionisti, dokle će okretati glavu na koji se način u našem društvu prave karijere, stiče bogatstvo. Ako niko nije toliko bezuman da niječe važnost novaca u svakodnevnom životu.
Nemam iluziju da će i jedan naš političar javno progovoriti o mnogim našim izgubljenim vrijednostima, a osuđujući beskrupuloznu tržišnu utakmicu, s moćnim bankarskim sistemom i velikim ulogom kamata u životu svakoga od nas. Previše su svi ušli u taj sistem gdje je slobodno poslovanje uzus svakolike dobiti, a to se poslovanje kod nas može nazvati kapitalistička anarhija. Pa kako se ko snađe. Mladi delinkventi su se prilagodili toj anarhiji.