Šta vi mislite da li bi ova kolumna trebalo da se zove, ljeto kada sam odlučila da poslušam muža i ljetujem u morskoj nedođiji (znam, znam, u bogatstvu našeg jezika ima puno bolji izraz, onaj što počinje sa VU, a završava se na EBINA, vi zamišljajte da sam to napisala, a ja ću se praviti fina, da me ne cenzurišu).
Gdje smo stali?
Dakle, ljeto kada sam konačno poslušala muža i krenula u morsku nedođiju, kada su se udale Tejlor Svift i Tamara Kalinić, a Merkur ostao retrogradan, sve do jeseni? I ljeto kada je ruski par razvio zastavu ljubavi na vrhu Empajer stejt bildinga?
Vi razmislite koji bi naslov bio bolji dok vam ja ispričam kako sam totalno posrnula i šta je sve moguće u životu jedne Vanilice.
Čekaj, čekaj da ubacim i ovaj jedan mali "Bellini" u korpu. Šta će ti mali, uzmi veliku flašu. Ma vala baš. Uzmem veliki "Bellini". Zna Žmu s kim živi.
Odmah da vam kažem, u životu ovo nisam radila. Išla u nabavku pred odlazak na more. Čaj, kafa, vino, džem od narandže za mene i onaj od šumskih jagoda za Žmu.
Molim?
Bar osnovno da ponesem, da preživimo koji dan dok ne nađemo prodavnicu. Da puter kupim.
Odjeće pakujemo minimalno, svega ostalog maksimalno. A cijeli život sve radim suprotno, idem sa koferom punim krpica, sasvim malo obuće i ništa više. Kozmetiku nikad nisam nosila. Ponesem jedan karmin ako baš zatreba. Nikada ne zatreba.
Naravno, kreme sa najvišim zaštitnim faktorima kupujem na gomile jer gorim u sekundi. I vraćam se kući uvijek tako, skoro bijela, da mi je sestra jednom na aerodromu u povratku sa ostrva dalekih, gledajući me, rekla: "Zar te nije sramota takva bijela da se vratiš kući poslije 25 dana ljetovanja?"
Na takva pitanja samo slegnem ramenima.
Ta-dam.
Došao je trenutak da svečano priznam, posrnula sam. I baš sam ponosna na sebe, posrnulu obožavateljku hotelskog de luks zvjezdanog života.
A toliko sam voljela hotele. Sve imaš. Nemaš šta da razmišljaš. Pogotovo kad su veliki hoteli u pitanju. Prvi korak se desio kada sam počela da smanjujem veličinu hotela, u potrazi za što manjim i mirnijim hotelčićima u kojima isto imaš sve, ali je ljudi znatno manje.
I sada su mi i oni postali preveliki i previše obavezujući. Toliko da sada pakujem veliki "Bellini" i ljetujem u kamenoj kući na kraju plaže na kojoj ima vrlo malo ljudi. Tek da nisam na pustom ostrvu. I ne moram ništa. Ni obući se.
Jer u hotelima, znate, red ipak postoji.
Idi na doručak, obuci se, idi na večeru, obuci se. Godinama sam gledala sve te nakićene počešljane žene sa karminima i na večerama i doručku. I na plaži. Dok nisam shvatila gdje god da sam, da sam jedina ja tu nepočešljana, u izgužvanoj lanenoj haljini, bez ijednog komada nakita, sjedim pored gomila hrane, pića i ptičjeg mlijeka i zauvijek mažem puter na hljeb, isto kao kući.
I sve ono što ste mi mislili sada reći, kao, samo da vidiš ovaj hotel, kakvo ludilo, znam, bila sam, vjerujte mi. Probala sam sve i svašta. Bila sam svugdje. Od onih najjednostavnijih do onih gdje dobijete i batlera uz sobu. I ptičje mlijeko i to čokoladno, ako poželite. Ali ne vrijedi, ja i dalje mažem puter na hrskavi hljeb. Raščupana i izgužvana.
Nešto tu nije u redu, ne čini mi se.
Ali nikako da učinim taj posljednji korak. Žmu je to uradio umjesto mene. Rekao je, idemo ovdje na ljetovanje. Da probamo. I pokazao mi sliku.
Znate ono kad lupkate po mikrofonu da vidite radi li? E to je ovo ljetovanje bilo.
Test. Test. Test.
Kada sam sestri rekla gdje idemo, zapanjeno je uzviknula: "Bože me sačuvaj! Šta ćete tamo, tamo nema ništa?"
Mi baš želimo tamo gdje nema ništa. Zato smo u nabavci pred ljetovanje. Idemo u kamenu kuću na kraju plaže. U malo mjesto u kom nema ni auta. Gdje do prodavnice koja liči na seosku zadrugu treba da se ide žestoko uzbrdo. Doduše, ima restorančić jednostavnog menija i škrinja sa sladoledom. I to vam je to. Nećemo smršati izgleda.
Idealno za mene raščupanu, bosu i zgužvanu.
I evo upravo sam se vratila kući. Ni to što sam ponijela u koferu obukla nisam. Dane sam provela u kupaćem kostimu, počešljala se nisam nijednom, espreso nijedan popila nego sam silazila bosa ispred kuće sa šoljom kafe u ruci i buljila u more. I tako svako jutro. I podne. I veče. Samo su se pića mijenjala, od vina do čaja od nane. "Bellini" mi je bio presladak. Prosula sam ga. Više volim onaj svježe smućkan.
Kakva regeneracija! Nikada se nije desilo da se Žmu i ja samo pogledamo i znamo, odmah ćemo rezervisati iduću godinu. I nećemo nikome govoriti gdje smo jer šta ako se razglasi, pa mi ne budemo imali mjesta u kamenoj kući na kraju plaže. Sebično, nema šta. Ali tako je kako je.
Ali dok sam se ja mislila da li prvo da plivam, pa da sjedim i buljim u to ogromno slano plavetnilo ili obrnuto, ljubav je po svijetu zauzimala razne oblike.
Ljubavni par avanturista se popeo na sami vrh Empajer stejt bildinga i razvio zastavu sa ispisanim riječima Džimija Hendriksa, KADA SNAGA LJUBAVI POBIJEDI LJUBAV PREMA MOĆI, SVIJET ĆE UPOZNATI MIR. A onda je on, kleknuo i zaprosio nju. Bolje od filma, života mi. BO-LJE.
Istog vikenda udale su se i Tejlor Svift i Tamara Kalinić, a internet se bavio pitanjima zašto neko troši toliku lovu na vjenčanje.
Imam odgovor za vas.
ZATO ŠTO ŽELI. Svi trebaju da se vjenčaju baš onako kako žele.
U krugu najbližih ili dernekom od hiljadu zvanica sve sa tortom u prirodnoj veličini mladenaca.
Ne slušajte internet. NE SLUŠAJTE INTERNET, ZA BOGA MILOGA.
Osvojite neki svoj Empajer stejt bilding. Istaknite svoju zastavu ljubavi. Slobode i mira.
Na najvišu zgradu u Njujorku ili kamenu kuću na kraju plaže.
Samo se vi pitate.
Naučite da dišete, nahranite mozak kisikom i počnite da se smiješite jedni drugima.
Smiješak vjetri lobanju, popušta pritisak u glavi, pa se zato, kažu, budistički sveštenici stalno smiješe.
A ja? Čime ću ja da se bavim ovog ljeta?
Duško Radović je sve objasnio umjesto mene.
"Tako je malo ljubavi među ljudima. Ko ume da voli ne bi trebalo ništa drugo da radi."
A vi, šta ćete vi da radite?
Lav ju
Chic Vanilica
Knjiga VANILICA U CIRKUSU je u prodaji u knjižarama "Kultura", "My book", kao i u "Bingo" marketima. Web shop www.mybook.ba
