“IT’S TIME!!!”, zavrištala je Maraja Keri iz zvučnika dok sam sjeckala povrće za rusku salatu. Brzo sam obrisala ruke i promijenila radio-stanicu jer me taj praznični hit stvarno izluđuje. A ne volim ni Maraju, dosadna je i nekako dvodimenzionalna, pravo da vam kažem.
Praznici su, zima je stigla, grad je okovan snijegom i ledom, osjećam se kao u “Igri prestola”, kunem vam se. Znate ono kad kažu, “Winter is coming”, a svi se stresu i zgledaju, e tako i ja. Ne volim zimu. Možda mi je malo simpatična ovako kad tu bjelinu koja pada s neba gledam kroz prozor, vatra u kaminu praznično pucketa, a ja ne moram nigdje.
Novu godinu odavno ne primjećujem. Preskakanje te vremenske prepone mi nije uzbudljivo. Ali koliko god to ignorisala, 2025. je izblijedila, a 2026. stigla sa pahuljicama.
Godišnji horoskopi napadaju sa svih strana i čitam ih. Itekako. Obožavam horoskope. Ludilo je u najavi. Zamislite, kažu da će ova godina i sljedeća biti apsolutno fantastične za mene. A ja sam vam Lav, u podznaku Škorpija.
Ne prevrćite očima, već mi je jedan astrolog zakolutao puni krug očima kada je to čuo, a ništa ga nisam ni pitala, samo smo slučajno bili u istom društvu. Poslije je razgoračenih očiju gledao moju natalnu kartu i zabezeknuto vrtio glavom. Šta vi kažete? Vjerujete li bar malčice u zvijezde iznad nas. Ili gledate samo u svoja stopala i slijedite zacrtani put. Uglavnom, astrolozi kažu da će ova, 2026. biti godina promjena, velikih otkrića, važnih i neodgodivih odluka i veoma inspirativna. I to piše u svim vrstama horoskopa, dragi moji. Izuzetaka nema. Nisam puno zapamtila kao i obično, osim da će Neptun i Saturn ući u znak Ovna, a Jupiter će biti jako važan za nas Lavove čim se 30.juna ušeta u naš znak. I svako malo, biće nekih pomračenja.
Hoću reći, počinje nebeski lajt šou, pripremite disko kugle!
Čućemo se na kraju godine. Kom opanci, kom obojci. Budite sigurni da ću vam javiti kako sam prošla, da znate i vi da li da vjerujete zvijezdama ili da ih uopšte ne gledate. Meni ništa neće pomoći, ja zurim opsesivno u zvijezde od malih nogu.
Jeste li čuli da drugovi Kinezi najavljuju da ulazimo u godinu Konja koja donosi povratak strasti, brzine i vatre u naše živote?! Događaji će izgleda galopirati kao krdo konja, po kineskom horoskopu.
Ima nešto u tome da svi isto pričaju. Zvuči uzbudljivo, ali i pomalo zastrašujuće.
Ti astrolozi možda znaju nešto o čemu mi nemamo pojma.
Ali kako god okrenete, trebaće nam sreća. Dobra sreća. Jer znate ono, na Titaniku su bili i zdravi i bogati, ali nisu imali sreće.
Šta učiniti za sreću na početku godine?
Ja vam uglavnom sve pomiješam. Kao u ruskoj salati. Volim narodne običaje sa raznih meridijana, doduše ne jedem ko Španci u ponoć dvanaest zrna grožđa dok sat otkucava, niti nosim naopako obučene crvene gaće.
Možda bih razbila nar kao Grci na trinaest dijelova, za svaki mjesec po jedan i taj trinaesti za sreću. Volim nar.
Ali ne mislim trčati oko kuće sa praznim koferima ko Kolumbijci, za što više putovanja u novoj godini. To je za travel blogere, a ne za Vanilicu u hibernaciji.
Filipinci kažu da tufnice u novogodišnjoj noći donose lovu..Jeste vi probali sa tufnama? Ako krene lova, javite, da ih ne oblačim bez potrebe. Ne nose mi se tufne zimi. Nisu moj vajb.
Međutim, jako mi se sviđa irski običaj da u novogodišnjoj noći otvore sve prozore i vrata u kući jer se tako isprati stara, dočeka nova godina, ali i pozovu duhovi predaka da slave s nama.
Godinama isto radim, ali u božićnoj noći.
Kad u ponoć zazvone zvona svih crkava u gradu, otvorim vrata, izađem na terasu i slušam zvonjavu zajedno sa onima prije nas i onima poslije nas. I gledam u nebo. U zvijezde i male vatromete iznad grada.
Ujutro, na Božić smo uvijek išli kod svekrve na doručak, pa kod mojih na ručak. Ali mojih roditelja više nema. Prošlog Božića vratili smo se sa doručka. Kod svekrve nas je bilo puno, bilo je veselo i bučno.
Vratila sam se tužna.
“Bilo je lijepo, ali tužna sam.”
“Zašto?”
“Treba mi neko moj.”
Žmu me je samo pogledao i rekao:” Čekam te dole. Obuj se i izlazi. Idemo kod tvoje sestre.”
Koji minut kasnije, ulazim kod sestre na vrata i kažem:”Tužna sam, trebao mi je neko moj.”
Ona se smije.
“Ali tolike godine si u toj porodici, pa valjda su sada i oni tvoji.”
“Nisu. Meni je trebao neko baš MOJ.”
I onda smo nasule po rakiju. I nazdravile.
Ove godine sam opet stajala u ponoć na terasi i slušala zvona, ali sutradan, na Božić nisam ponovo otšla kod sestre. Nije bila kući, bila je i ona kod svekrve.
I dalje sam pomalo tužna, ali ove godine, HRABROST JE IN. I džepovi puni malih nada.
“Svakom početku pripada neka čarolija”, napisao je Hese. I zato, stanite pred ogledalo i recite sebi glasno, da nadjačate Maraju Keri:
NEW YEAR SAME ME BECAUSE I AM ALREADY FREAKIN’ FABULOUS
Jer ove godine, nosi se STAV.
A gdje ljubav putuje?
Pogledajte u zvijezde. Ponovite to pitanje glasno. I odjednom, čućete Tanju Savić kako pjeva: “Milion sveća nebo upale, da svetle putevi gde ljubav putuje…”
E tamo. Gdje svijetle putevi.
Tamo ljubav putuje.
Lav ju
Chic Vanilica