"Popiću rakiju čim uđem u kuću, odmah, s vrata!", rekla sam Žmu dok smo sjedili u autu okruženi stadom krava nadglasavajući radio i Zanu kako pjeva: "Hej, na sveže mleko miriše dan, ptice pevaju na sav glas, jutro njiše vetar, dodirni mi, kolena, to bi' baš volela…"
Jedna krava boje bijele kafe je milo i uporno gledala u mene kroz šajbu, žvaćući travu i ne pomišljajući da se pomjeri. Možda je očekivala da je zagrlim. Ali ne vjerujem da su ove naše krave saznale da postoji "koe knuffelen", trend grljenja krava koje pomaže ljudima da se osjećaju srećnije, smirenije, ali i rasterećenije za 75 dolara po satu. Ove naše, domaće, nisu tražile lovu.
Ako se uskoro ne pomjere, moraćeš uzeti neki štapić, izaći i rastjerati ih, smijući se, rekao je Žmu.
Ma nemoj, ima ih sigurno dvadeset, opkoljeni smo, opkoljeni! Mrdnuti se ne možemo.
Osjećala sam se kao u crtanom filmu i to tačno u onom momentu kad Duško Dugouško kaže: "Trebalo je da skrenemo lijevo kod Albukerkija" jer u alternativnoj stvarnosti, mi bismo već odavno bili kod kuće da nismo promašili skretanje za auto-put vraćajući se sa našeg septembarskog ljetovanja.
Šta bi bilo da smo skrenuli lijevo kod Albukerkija?
Stigli bismo kući ranije. Ne bismo se vozili još sigurno sat vremena uz more po sunčanom danu i ja ne bih rekla da ću popiti rakiju čim uđem u kuću. A krave bi vjerovatno tek doručkovale na nekoj sunčanoj livadi, ne znajući da smo se mogle upoznati. Vrijeme bi lagano plovilo sa oblacima na horizontu. I ništa se posebno ne bi promijenilo.
Baš ništa značajno. U suštini, sve bi ostalo isto.
Kao u filmu "Vrata sudbine" (eng. Sliding Doors).
Znate li o čemu pričam?
Ako niste gledali taj film, pogledajte! Stariji je, iz 1998. godine, romantičan, zabavan i poučan. I volim ga jako. Ne samo zbog Gvinet Paltrou koja tog dana dobije otkaz u marketinškoj agenciji i požuri da uhvati voz da se vrati kući. I odjednom, pred našim očima počinju da se odvijaju dva scenarija.
U jednom, Gvinet uđe u voz, vrati se kući i pronađe svog dečka u krevetu sa drugom ženom.
Ali u drugom, propusti voz i stigne kući nakon što je žena otišla.
I? Dalje?
U prvoj stvarnosti Gvinet ostavi dečka, preseli se kod prijateljice, ofarba u plavo i počne da živi drugačije, sretnije i naravno, pronađe novog frajera. Zbog kog joj oči sijaju.
Ali u alternativnoj stvarnosti, Gvinet počinje da sumnja u vjernost svog dečka, postaje nesretna i opet ga, ostavi. Samo malo kasnije, pa ode u novi život bez njega i iza sasvim drugih kliznih vrata, ovaj put lifta, a ne podzemne željeznice s početka priče, upozna istog onog frajera iz prve stvarnosti. Onog zbog koga joj oči sijaju.
Ukratko, sretne iste ljude, doživi skoro iste stvari.
Što znači, šta?
Prije ili kasnije svi događaji će se dogoditi. Svako od nas će pronaći svoj put. Naravno, u životu će uvijek biti propuštenih trenutaka, puteva kojima se nije išlo i nedonesenih odluka.
Ali proći ćete svoj put bez obzira šta vam se dogodilo u prošlosti.
Ljude koje treba da sretnete, srešćete. Ali se nikad ne zna iza kojih pokretnih vrata.
Ti trenuci kliznih vrata su naizgled beznačajni, ali stvaraju ili prekidaju važne veze u našim životima.
A ja stvarno vjerujem u to. Ne govorim to samo zbog toga što me je uhvatila melanholija jer sam direktno sa sunčanog ostrva bukvalno upala u jesen. I upalila grijanje u kući. A veš mi se sporo suši.
I uopšte ne razmišljam šta bi bilo da nismo promašili i skretanje za čuveni most kada smo putovali do sunčanog ostrva nekoliko dana ranije? Što bih?
Ipak smo ga našli. I skretanje i most. A bogami i ostrvo.
Da smo ranije stigli na trajekt, možda bi Žmu skočio u more umjesto u bazen, pa se ne bi ušinuo jer je bazen bio hladan?
I možda ne bi pogledao baš tad prema meni preko knjige dok sam izlazila iz mora da mi kaže da sam kao iz Bondovog filma. Pa se ne bih ufurala da sam Ursula Andres iako me je Žmu gledao u daljini kroz naočare za čitanje.
Nikada nećemo saznati. Nije ni važno.
Vrata u životu se stalno otvaraju i zatvaraju. Ona koja su zatvorena, nisu vaša. Nemojte stalno kucati na njih.
Pa šta ako se ta jedna mala stvar dogodila drugačije? Ništa. Koračajući po našem putu prije ili kasnije srešćemo baš sve one koje treba da sretnemo.
I što bi rekli Pajtonovci,
ALWAYS LOOK ON THE BRIGHT SIDE OF LIFE
Lav ju
Chic Vanilica
Knjiga VANILICA U CIRKUSU je u prodaji u knjižarama "Kultura", "My book", kao i u "Bingo" marketima. Web shop www.mybook.ba
