Savjet ministara BiH ponovo je blokiran. Na sjednicu nisu došli bošnjački ministri, a dan poslije saznajemo da je za njihovo odsustvo kriv predsjedavajući Nikola Špirić jer je ovu važnu sjednicu zakazao na vrijeme.
I ne samo to. Špirić je dva dana prije sjednice zakazao i konsultativni sastanak članova Savjeta ministara BiH na temu imenovanje direktora bh. institucija i opet niko od Bošnjaka nije došao iako su obavješteni sedam dana prije toga. Safet Halilović, ministar za ljudska prva i izbjeglice, bio je na putu, ministar odbrane Selmo Cikotić putovao je kad su bile konsultacije, a na sjednicu Savjeta nije došao jer mu je tako naređeno iz SDA. Tarik Sadović bio je u fazi smjene po zahtjevu vrha njegove partije - SDA, a šef bh. diplomatije Sven Alkalaj, čiji se glas računa kao bošnjački, vjerovatno je po svijetu rješavao pitanja iz drugog resora, pa nije mogao doći na poziv Špirića.
Kako nedavno nekoliko puta u Domu naroda bh. parlamenta ponovi Dušanka Majkić, u vezi sa smjenom Tarika Sadovića, "kriv je jer...", tako i Špiriću sada izriču presude u ime naroda od dana kada je ušao u krhke i malobrojne institucije BiH do danas, kada te institucije gutaju 1,3 milijardu KM godišnje i zapošljavaju 22.000 ljudi.
Za šta je kriv Nikola Špirić i predstavnici RS koji su godinama u bh. institucijama?
Da su državne institucije sistemski rušili iz polovine države sasvim je sigurno da bi budžet ostao na nekadašnjih 66 miliona KM, da ne bi bilo zajedničke valute, jedinstvenog poreskog, carinskog sistema, oružanih snaga, ličnih dokumenata, državnih obilježja, ekonomskih reformi, Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU... Za sve ovo trebalo je entitetsko glasanje i ruke iz Republike Srpske.
Realnost je i da je sve više poslanika Bošnjaka u Narodnoj skupšini RS i lokalnim parlamentima i da mogu ako hoće blokirati i budžet. To što poslanici SNSD-a mogu zbog osvojene ubjedljive većine na izborima izglasati sve što im padne na pamet nije samo problem Bošnjaka u NS RS. S tim kubure i Srbi iz RS, pa se bore kako znaju i umiju, ponekad i pištaljkama, a ni bubnjevi nisu isključeni.
Vaga za tačno mjerenje u BiH morala bi pod hitno na baždarenje jer kako god se okrene, bošnjačka ljubav prema BiH uvijek je teža nego hrvatska, a posebno srpska. Možda zemlju u kojoj smo se rodili i živimo svi vidimo isto, ali ne možemo doći do riječi, jer svaka naznaka patriotizma koji nije izražen po bošnjačkim standardima povređivanje je ratnih rana i žrtava, pa je današnjica zauvijek u ropstvu prošlosti.
Ovo, naravno, nema nikave direktne veze sa Špirićem i sjednicom Savjeta ministara, ali indirektno svaki događaj u BiH povezan je s tim. BiH mogu rušiti samo iz RS i nema veze što nijedan bošnjački ministar nije došao na sjednicu da kaže Špiriću da je srpski nacionalista i glasa protiv njegovih prijedloga. Kažu, najbolje se boriti institucionalno, a sada se čeka novi susret stranačkih lidera u kafani da odluče ko će biti direktor iako su konkursi završeni. A, države i patriotizma!