Prema Oksfordskom rječniku engleskog jezika, balkanizovati je glagol koji znači "podijeliti (oblast) u određen broj manjih i često međusobno neprijateljski nastrojenih jedinica, kao što je učinjeno s Balkanskim poluostrvom krajem 19. i početkom 20. vijeka".
Kako piše Dejvid Noris u knjizi "Balkanski mit", upotreba termina balkanizacija prvi put je zabilježena 1920, ali se to zadržalo u britanskom političkom rječniku sve do danas. Sada ima i dodatak u Oksfordu - da balkanske odnose karakteriše opasna netrpeljivost balkanskih država jednih sa drugima ili s ostatkom Evrope. Svakako da je to jedan od mitova koji stvara predstave koje nisu u skladu s istorijskim događajima. Noris dalje kaže da se izvor balkanskog mita nalazi na Zapadu, koji je time stvarao građu za ideje o balkanskom primitivizmu, o ljudima koji moraju biti kolonizovani i čije poslove moraju voditi stranci, ili o ljudima prkosnog, nezavisnog duha koji će se oduprijeti takvom spoljnom miješanju.
Balkan je dugo kroz svoju i evropsku istoriju smatran za nestabilno područje, pa otuda i naziv "bure baruta". Tome su doprinosili i sami balkanski narodi, podjelama i ratovima, ali treba znati da je dobar dio Balkana vijekovima bio pod stranim okupacijama ili bar dominacijama. Takvo činjenično stanje bilo je dobra podloga za građenje stereotipa i održavanje predrasuda. Na svim geografskim prostorima bilo je naroda i pojedinaca kojima dobro uspijeva izgradnja "viška" istorije. Nije pošteno takvo što vezivati samo za Balkan, pa međunacionalne odnose u svijetu nazivati balkanizacijom u pogrdnom smislu. Odgovornost je kroz istoriju, kao uostalom i danas, podijeljena između velikih sila i balkanskog prostora.
U nekim drugim knjigama, koje su prvo objavljene na engleskom, pa onda u prevodu na "naš jezik", autori sa Balkana ovoj temi prilaze daleko ozbiljnije i odgovornije, dajući doprinos razbijanju nerazumijevanja i predrasuda. Tako Beograđanka Vesna Golsvordi, sadašnji londonski profesor piše "Izmišljanje Ruritanije kao imperijalizam mašte", hrvatski autor Vjekoslav Perica piše "Balkanske idole - religija i nacionalizam u jugoslovenskim državama". Najpoznatiji autor je Bugarka Marija Todorova, koja svoju knjigu "Imaginarni Balkan" započinje posvetom da voli Balkan bez potrebe da se njime ponosi ili da ga se stidi.
Nakon zadnjih balkanskih ratova, kojima je završen drugi milenijum, zemlje Balkana opet su na skrajnutom sudbinskom putu. Više nego ikada taj put je moguće trasirati kao stabilnost i saradnju. Kao i mnogo puta do sada, ono što je ostalo, pa ga zovu zapadni Balkan, malo šta odlučuje. Veliki su krojili raspad Jugoslavije kao najvažnije balkanske države, a danas, zabavljeni sobom, mrzovoljno i nestrpljivo daju recepte: ispunite uslove, pa ćete možda jednom biti primljeni u zajednicu povlašćenih. Pritom se ti uslovi sve više doživljavaju kao dvostruki standardi motivisani političkim odlukama, pa ispada da su to zapravo prepreke. Kako objasniti da može u EU Rumunija i Bugarska, kandidati mogu biti Hrvatska i Makedonija, dato pravo Crnoj Gori da zatraži kandidaturu, da Albanija može u NATO članstvo. Da ne govorimo o tome da se ne zna u kojoj je teritoriji Kipar primljen u EU. Ne želimo umanjivati bilo čije napore, niti omalovažavati rezultate koje su drugi postigli kroz proces pridruživanja evroatlantskim asocijacijama. Samo i preostale balkanske zemlje očekuju takav odnos, sve do njihovog punopravnog članstva u evroatlantskim asocijacijama.
Šta znače poruke da je Evropska unija umorna od proširenja, da je još zadugo iscrpila svoj kapacitet proširenja. Brisel kao da smatra da je dovoljno oko zapadnog Balkana napraviti obruč od država EU i NATO, pa ga ostaviti na čekanju na neodređeno vrijeme. Nije čudo da evroskepticizam raste u cijelom regionu, uprkos deklarativnim opredjeljenjima svih vlada - evropskih i balkanskih. Bezvizni režim ne bi znatnije povećao putovanja, ali bi bio pravi signal da računaju na nas. Ili možda mi treba da prestanemo da računamo na njih. Evropska unija bi mogla postati - ne golub, već vrabac na grani, u vezi s kojim se više i ne možemo složiti. Spor(n)a rješavanja daju prilog nekim procjenama da će Evropa za deset godina drugačije izgledati i da će je biti komada tri, kako kaže CIA. Zbog toga i ne čude ironične američke izjave da su na Evropsku uniju uvijek gledali kao na simpatičan eksperiment.
O Bosni i Hercegovini kao slučaju za sebe, uskoro. Nadam se da ratotvorci okupljeni oko Server-Abramovic-Ešdaun-Lajon instituta za mir neće uspjeti "kidnapovati" od Stejt departmenta i Obame, zvanog "Nada", američku politiku prema BiH.