Neuspjela reforma policije po unitarističkom scenariju i posljednji istup visokog predstavnika usklađeni su indikatori duboke političke krize koja je zahvatila BiH nakon dugogodišnjeg devastiranja RS i orijentacije na unitarizaciju.
Visoki predstavnik i OHR odlučili su derogirati ustavne odredbe o entitetskom glasanju kao i odredbe Zakona o Savjetu ministara kako bi se stavili na jednu političku stranu u BiH i kako bi se priklonili jednoj plitičkoj koncepciji organizacije države. Istup visokog predstavnika Miroslava Lajčaka, u kome optužuje političare da su odbili krenuti putem evropske integracije, nerealno je pojednostavljivanje složene političke situacije dijagnosticirane kao Parkinsonova bolest tronošca koji neprestano osovljuju na dvije noge. To je nedemokratski i necivilizovani pokušaj da se izabrani predstavnici odvoje od biračke volje i činjenice da su, barem što se tiče RS, pobjedničku podršku dobili za politiku ustavnosti i očuvanje ustavne pozicije RS, a tim i BiH, koju provode u skladu sa predizbornom platformom i više godina starim stranačkim programom.
Površni stav visokog predstavnika da je izabrana izolacija umjesto integracije vještačka je dilema, jer niko u BiH nije birao između te dvije krajnosti nego se kao izbor nudila vanustavna erozija RS ili ustavnost i ravnopravnost.
Šta je evropski izbor? Evropski izbor nema znak jednakosti sa reformom policije kao što reforma policije nema znak jednakosti sa ukidanjem policije RS i apsolutnom i bezuslovnom centralizacijom komande nad snagama reda, jedinom oružanom silom koja stoji na raspolaganju građanima i njihovoj teritorijalno-političkoj organizaciji. U susjednoj državi Hrvatskoj, koja već drugu godinu pregovara o punopravnom članstvu, od 35 poglavlja čiji nazivi sadrže 107 riječi, nijedno ne nosi naziv u kome postoji riječ policija. Najbliža odrednica je `pravda, sloboda i bezbjednost`. Reforma policije u BiH, dakle, ukazala se kao instrument promjene Ustava i demontaže RS, a ne kao vrata evropskog puta i integracije.
Visoki predstavnik dao je lažnu dijagnozu nakon kraha voluntarsitičkog projekta reforme policije tvrdeći da su političari odbili da idu evropskim putem, a predvidio je još lažniju terapiju stavom da je neminovno tražiti drugi način da se dođe do stabilne, moderne i demokratske BiH. To je nastavak njegove početničke, politički maloumne i hazarderske tvrdnje da će tražiti druge partnere za razgovore (koju poslije nije ponovio uvidjevši da je zašao u živo blato ohaerovskog državnog udara u BiH).
U demokratskom ustavnom ambijentu nije moguće ovako poništavati volju birača i rezultate demokratskih izbora. Političko vođstvo RS, precizno, SNSD, ne djeluje preko `političara` i individualnih samostalnih aktera već ima svoju ozbiljnu programsku i organizacionu strukturu koja djeluje kao kompaktna politička artikulacija provodeći program donesen 2002. godine i predizbornu platformu sa opštih izbora 2006. godine. Pobjeda SNSD-a, utemeljena na 50 odsto biračkog opredjeljenja, ne može se pojednostaviti i posmatrati samo kroz prizmu `političara koji su odbili`, a pogotovo se ne može poništiti traženjem drugih načina da se dođe do idealne BiH. Drugi načini, osim demokratskih izbora, mogu biti samo novi Kalajev režim, aneksija od strane OHR-a, protektorat ili internacionalna diktatura.
Blokada u državi ili u glavama? Tačno je da je rad institucija BiH neproduktivan, ali nije tačno da je blokiran. Ako je blokirano prenošenje nadležnosti sa RS na BiH, nije blokirana BiH. Istina je na sasvim drugoj strani. Strukture Federacije i sarajevski politički krug ne pokazuju ni miminum djelotvornosti čekajući magičnu palicu centralizacije i sarajevizacije teritorije BiH i druga dva naroda.
Privatizacija se može obaviti i bez centralne države, dekriminalizacija se može obaviti i bez centralne države, red u obrazovanju i sivoj ekonomskoj zoni može se uvesti i bez centralne države, gradnja puteva, ekologija, poticaj malim i srednjim preduzećima, lokalni i socijalni razvoj takođe. Ali organizovana politika sarajevsko-bošnjačke neaktivnosti najbolji je `argument` da se traže `reforme` i da se provodi centralizacija radi centralizacije. Ustavni slučaj sa grbovima pokazuje bjelodano, kao i reforma policije, da je samo cilj ukidanje obilježja RS, a ne kreiranje obilježja koja zadovoljavaju sve i ne vrijeđaju nikoga.
Erozija RS ne može biti spas za neaktivnu i neplodnu sarajevsku i federalnu politiku i njen ratni nastavak kao što ne može biti ni kamuflaža neravnopravnosti dva naroda u Federaciji i nefunkcionalnost vlasti nakon izbora.
Visoki predstavnik iskazao je visoki stepen prezira i potcjenjivanja konstitutivnih naroda demontiranjem Zakona o Savjetu ministara, po kome jedan predstavnik konstitutivnog naroda može biti politički kvisko u donošenju ogromnog broja sudbonosnih odluka koje ne prolaze kroz parlament. Uz poništenje Zakona o Savjetu ministara pokušava ga i lažno predstaviti kao vladu, iako je potpuno jasna dijametralnost jednog vijeća i jedne vlade.
Šta da se radi? Ne mogu se prihvatiti nametnuta neustavna rješenja visokog predstavnika. Može se prihvatiti samo ustavnost, trokonstitutivnost i ravnopravnost naroda u decentralizovanoj BiH. To ne znači da će biti balvanizacije. (Mada bi svi to željeli od `bosanskih Srba` kako bi ih se konačno riješili). Ali red je da se upozori da demokratski otpor ima najrazorniju snagu.
Pojačaće se bezrezervna opredijeljenost za RS kao trajnu ustavno-teritorijalnu kategoriju, i bez neke naročito organaizovane političke akcije. Izabrani, imenovani i postavljeni predstavnici RS u zajedničkim institucijama djelovaće isključivo u skladu sa propisanim procedurama i na osnovu stava da prenos nadležnosti u bilo kom segmentu nije moguć dok ne bude donesen novi ustav BiH i dok se u ustavu trajno i definitivno ne pozicionira RS. To znači da će se u svakom političkom procesu ili projektu u BiH učestvovati isključivo u skladu sa interesima RS. To, na primjer, može da znači da će se `reforma policije` ili ustavne promjene, godinama ili decenijama zadržati u čekaonici.
Prednost u političkim procesima i projektima treba dati domaćim političkim faktorima i stoga se ne može prihvatiti potcjenjivački odnos OHR-a prema takvim dogovorima. Neće se promijeniti opredjeljenje za evropsku integraciju BiH, ali bez rušenja njenog ustavnog i teritorijalnog poretka. Unutrašnje granice kantona i entiteta u BiH su međunarodno priznate granice i ne mogu se mijenjati ustavnim promjenama, unutrašnjim reformama ili evropskim ili atlantskim integracijama.
Na putu ka pridruživanju i stabilizaciji kao i potpunoj integraciji BiH najveća prepreka je djelovanje i postojanje OHR-a. Treba se zalagati da Evropska unija u BiH otvori poseban biro za integraciju koji će djelovati zajedno s vladama Federacije, RS i Savjetom ministara. Tako će pokazati dobre namjere, a mi treba da uradimo ostalo. Ako se to ne dogodi, uvijek ostaje: Republika Srpska prije svega.