Prošle godine glavne su priče u medijima bile Glavaš, Petrač, Zagorec. Glavaša je već ranije otvorio Drago Hedl, reporter "Ferala", i za to, kao i za ostala dostignuća, uključujući scenaristički rad na epohalnim dokumentarnim filmovima "Smrt Jugoslavije" (BBC) i "Slučaj Osijek" (B92), dobio u Washingtonu nagradu međunarodne novinarske asocijacije ICFJ, što se dodjeljuje najhrabrijim, najboljim novinarima na svijetu.
Istodobno, prilikom glasovanja za novinara godine Hrvatskog novinarskog društva u kojem dopisno sudjeluje više od dvije hiljade članova te udruge - izgubio je na bodove od Gorana Milića, popularnog urednika nedjeljnog televizijskog Dnevnika.
Petrač se nadovezuje na raniju priču o Gotovini. Pokrivajući bijeg hrvatskog generala a legionarskog podnarednika, Petrač je bio stožer kriminalno-špijunske urote koja je pružala logističku potporu, doturala novac i prave hrvatske putovnice na lažna imena... Cijelu tu priču provalio je Gordan Malić koji je zatim objavio ključna otkrića o Petračevoj ulozi u podzemlju, a nedavno i famoznu Bilježnicu. U nju je boss upisivao imena ljudi koji su zatim isprebijani ili pronađeni mrtvi. Ne znam što misle kolege koji na fakultetu predaju teoriju investigativnog novinarstva, ali meni se to čini kao dosta dobar jednogodišnji skor za novinara-istraživača!
No to nije sve - slučaj `Petrač` prerastao je zatim u slučaj `Zagorac`, a slučaj `Zagorac` u slučaj `Hypo banka`, koji je publicirao - Gordan Malić, objavljujući otkriće da je koruška financijska ustanova odobrila Zagorcu gotovo trista milijuna eura kredita, na temelju zasad nevidljivog depozita ili neke financijske čarolije. I, tko su ove godine kandidati za novinara godine u izboru Hrvatskog novinarskog društva?
Mislav Bago, drzak, no površan voditelj večernjeg političkog talk showa na državnoj televiziji, zatim Augustin Palokaj, korektni suhoparni dopisnik `Jutarnjeg lista` iz briselskih institucija, te Mislav Togonal, namještenik državnog radija koji je prošle godine gostovao na državnoj televiziji kao voditelj kultne emisije `Boje turizma`. U ljetnoj sezoni putovao je on od hotela do hotela na Jadranu te, riskirajući svakog dana da se uguši ribljom kosti, raskrinkavao davaoce substandardnih usluga.
Dakle, prvo što možeš očekivati od novinarske bezlične mase jest da te ignorira ako ne pripadaš njihovu sivkastom jatu, pošto imaš kićen rep s prekrasnim perjem. Drugo - očekuj da te kraljevski naguze korumpirani novinari. `Nacional`, sramotna publikacija koju sam osnovao iz najplemenitijih pobuda da bi postala glasilo zagrebačkog undergrounda, proglasit će tako Gordana Malića ucjenjivačem, čim je počeo objavljivati članke o Petraču. Kad je publicirao otkrića o vezama predsjedničke kancelarije s Gotovinom, u `Nacionalu` su ga razotkrili kao opasnog britanskog špijuna te objavili fotografiju njegova susreta s visokim policijskim časnikom, istražiteljem Haaškog suda. Isto tako, `Nacional` je difamirao državnog odvjetnika Radovana Ortinskog, županijsku tužiteljicu Dunju Pavliček-Patak, te šefa Odjela za organizirani kriminal Željka Dolačkoga, pa im uništili karijere, jer su pokušali suzbiti mafiju kojoj `Nacional` pruža medijsku potporu. I sam sam otrpio takve napade - čim sam u `Globusu` objavio prikaz Petračeva lika i djela, `Nacional` je objavio moju fotografiju na kojoj nimalo ne nalikujem svom životnom uzoru - crnom pjevaču i plesaču M. C. Hammeru, uz neku bezveznu storiju o tome kako sam se tobož domogao milijuna iz `Jadran filma`. To je drugo, dakle, na što kao pravi novinar moraš biti spreman - blatit će te ljudi koji su se prodali mafiji i postali kumovi njenim kumovima: nije li uočljivo da se glavni urednik `Nacionala` stilizirao kao džepna verzija zagrebačkog Tonyja Soprana koji sjedi u buturi osuđen na šest godina robije?
Treća nevolja koje možeš dopasti, nije nešto strašno, nego samo mizerno: u tabloidima koji se pod svaku cijenu žele domoći slika prekrasne kćerkice Ene Begović, pristat će uvijek na zahtjev glumičina tobož neutješnog udovca da u popratnom intervjuu difamira novinare koje patološki mrzi jer su razotkrili njegove bespravne gradnje i ostale marifetluke.
Teško je biti novinar, ali lijepo. Satisfakciju ti pruža i to što na kraju sve ispadne upravo onako kako su to najsmioniji prvi i napisali - sad svi znaju da je Tuđman vodio jednu lopovsku državu, koja je i osnovana kao udruga bivših špijuna i polupismenih kriminalaca s idejom da se opljačka građane u neredu izazvanom ratom, koji je on dogovorio s Miloševićem u Tikvešu i Karađorđevu. Svijest o tome prodrla je i u zadnju smrdljivu hadezeovsku birtiju u Dalmatinskoj Zagori. Kakvu su ulogu pri tom imali Petrač i Zagorec koji je naslijedio Šuška također je prilično jasno, kao i priroda veze Petrača, Pukanića i njihovih pokrovitelja... Dobro, to posljednje možda još nije sto posto jasno, ali bit će, rekao bih za jedno dvije-tri godine. Sjedit ćemo u nekoj novinarskoj kafani, pa urlati uglas tko je prvi ovo ili ono objavio, pa kome pripada prvenstvo u tim jučerašnjim senzacijama... Nema bolje zabave, ljepše je sjediti za tim stolom, nego u klupama akademije znanosti i umjetnosti!
Dođe mi da kažem - da, imali smo aferu jednog ljeta u Dubrovniku, u hotelu `Dubravka` na Gundulićevoj poljani, ostvarila se naša strastvena veza... Bili smo mladi, poluludi od ljubavi, što on i ne može pojmiti jer ju je upoznao u svojoj poznoj dobi, kad se za nj udala iz čiste dešperacije. Stari galeb još dosta dobro izgleda, iako je izrauban kao Cherokee koji je prešao 500.000 kilometara. Da je Zagreb pristojna građanska sredina srušili bi mu bespravno podignut penthauz na Cvjetnom trgu, te oduzeli skrb nad Eninom kćeri koja raste u nepoćudnoj okolini.