Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku data članom V Aneksa 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet;
Pozivajući se na Zaključke Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine kojima je Savjet za implementaciju mira pozdravio namjeru visokog predstavnika da upotrijebi svoj konačni autoritet;
Imajući u vidu činjenicu da proces implementacije mira još nije okončan;
Prisjećajući se da se Deklaracijom Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira donesenom na nivou političkih direktora zahtijevalo iznalaženje "trajnog rješenja";
Podsjećajući da se Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Republike Srpske privremeno zabranjuju raspolaganja državnom imovinom;
S obzirom, takođe, na to da primjena Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti RS onemogućava postizanje prihvatljivog i održivog rješenja za pitanje državne imovine;
Napominjući da je podneseno nekoliko zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti;
Uzimajući u obzir da je Ustavni sud BiH u cilju očuvanja imovinskih interesa BiH donio nekoliko konačnih odluku u vezi s pitanjem poljoprivrednog zemljišta, te šuma i šumskog zemljišta:
Podsjećajući da je poštovanje i sprovođenje odluka Ustavnog suda BiH od najvećeg značaja za vladavinu prava, a naročito člana III/3.b) Ustava BiH prema kojem se "stavljaju van snage ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne";
Konstatujući da važeća Pravila Ustavnog suda BiH trenutno ne omogućavaju Ustavnom sudu da ekspeditivno reaguje u situaciji u kojoj ovakvi pravni akti dovode u ozbiljnu opasnost interese države;
Naglašavajući da je potrebno da se pitanje imovinskih odnosa okonča kako bi se uspostavilo stabilno stanje;
Zabrinut zbog toga što se BiH suočava sa brojnim tužbenim zahtjevima iz arbitraža po osnovu bilateralnih sporazuma o zaštiti investicija;
Svjestan da ovi zahtjevi predstavljaju značajan rizik za finansijsku održivost BiH;
Uz žaljenje što privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom prestaje prije stupanja na snagu zakona o pravima vlasništva i nadležnostima za upravljanje BiH;
Shvatajući bitnost i uzimajući u obzir sve prethodno spomenuto;
Visoki predstavnik donosi:
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o državnoj imovini Bosne i Hercegovine.
U smislu ovog zakona, pod državnom imovinom podrazumijeva se:
- nepokretna imovina koja pripada državi BiH na osnovu međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije;
- nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala Federacije BiH;
- nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala Republika Srpska;
I šta ćemo sad? Nećemo o tome, ajmo još malo o veličanstvenoj pobjedi SNSD-a, je li?! Možda ja ne razumijem politiku, ali ono što je u proteklu subotu uradila Narodna skupština nije politika, već ponižavanje najviše zakonodavne institucije. Zato i postavljam pitanje šta će uraditi Republika Srpska u slučaju da Kristijan Šmit donese gore karikirani zakon o državnoj imovini. Narodna skupština će ponovo donijeti neke zakone ili zaključke o nepriznavanju te odluke, je li? Pa ko će to uzeti zaozbiljno?!
P.S.: "Umijeće ratovanja" je vojni traktat koji je prije više od 2.500 godina napisao Sun Cu u kojem daje važne savjete o taktikama na bojnom polju, vođenju trupa i korištenju varki. Od cijelog traktata u SNSD-u su zapamtili samo onaj koji kaže: "Ratnik koji pobjegne, može opet ratovati."