Što bi Hrvati i Srbi u Bosni i Hercegovini, na koga bi se ugledali da im nije jednih drugima? Pa onako kako ljuti bosanski Hrvati traže svoj entitet po ugledu na Republiku Srpsku - nekakvu Republiku Hrvatsku, jebiga ne može, već postoji, smislit ćemo već nešto, može Republika Hrvska - tako je premijer Republike Srpske pozvao svoje sunarodnjake da se ugledaju na Hrvate, koji svi dišu, misle i glasaju kao jedan.
Milorad Dodik predložio je tako parlamentu da se, po ugledu na bosanske Hrvate - koji "vrlo aktivno učestvuju u izborima u matičnoj državi", dakle imaju hrvatsko državljanstvo i svoje predstavnike u Hrvatskom saboru - slično omogući i Srbima iz Republike Srpske.
"Mi ne tražimo integraciju koja bi podrazumijevala snažno učešće u političkom životu Srbije, ali bismo voljeli da naši ljudi ovdje mogu da izaberu dva-tri poslanika u Skupštini Srbije", izjavio je Dodik.
Dodikova ideja u Srbiji je naišla na nešto što bi se moglo nazvati opreznim oduševljenjem. Srđan Milivojević iz vladajuće Demokratske stranke kaže da je ideja vrijedna razmišljanja jer su "vlasti Srbije obavezne da vode računa o interesima Srba u BiH". Slaže se i član Predsjedništva Srpske napredne stranke Igor Mirović: "Treba da učinimo sve što drugi čine. Ako mogu Hrvati, zašto to ne bi isto uradili i Srbi?" Šefu poslaničke grupe Demokratske stranke Srbije Milošu Aligrudiću ideja je "simpatična": "Ne znam koliko je ta ideja pravno moguća, ali vredi o njoj razmisliti."
Najskeptičniji je Dragan Todorović, zamjenik predsjednika Srpske radikalne stranke, koji smatra da je to "pitanje kompleksno". "Tu se postavlja pitanje da li i Srbija treba da bira dva do tri poslanika u parlament Republike Srpske", kaže Todorović, koji ozbiljno sumnja u patriotske motive Milorada Dodika: "Mislim da Dodik nije imao za cilj da ovim predlogom reši probleme koji bi vodili ispunjenju želje svih Srba, a to je da se Republika Srpska i Republika Srbija ujedine. Stav SRS-a uvek je bio i ostao Velika Srbija!"
Ako nije Velika Srbija, što je to onda što želi Milorad Dodik? Samo, eto, "da naši ljudi ovdje mogu da izaberu dva-tri poslanika u Skupštini Srbije", da dakle, poput Hrvata, "vrlo aktivno učestvuju u izborima u matičnoj državi".
Postoji, međutim, mala pravna začkoljica koja se vješto sakrila u Dodikovoj rečenici. Ta, naime, "matična država". S istim obrazloženjem - da im je Hrvatska matična država - Tuđman je bosanskim Hrvatima dao pravo glasa za Hrvatski sabor, s istim argumentom već dvadesetak godina HDZ, kojemu je Bosna i Hercegovina nešto poput skladišta glasova, brani pravo bosanskih Hrvata da odlučuju o unutrašnjim stvarima druge države, s istim argumentom svih tih dvadesetak godina bori se zdrav politički razum jer bosanskim Hrvatima matična država može biti samo Bosna i Hercegovina. Osim ukoliko Hrvati iz Hercegovine, Posavine ili Sarajeva nisu u Bosni na privremenom radu u inozemstvu. Pa tako hiljadu godina.
Bosanski Hrvati, naime, druge "matične države" osim Hrvatske nemaju jer Bosna i Hercegovina za njihove je "Dodike" nužno historijsko zlo, Federacija nužno političko zlo, a Hrvatska Zajednica Herceg Bosna tužno prisjećanje. Kako tu, međutim, stoje stvari s bosanskim Srbima? Sve do ove inicijative ja bih se bio zakleo da je Dodik zadovoljan svojom "Herceg Srpskom", pardon Republikom Srpskom, sa svim njenim atributima državnosti, koje i sam često vatreno brani. Sve do ove Dodikove inicijative, naime, ja bih se bio zakleo da je, eto, Republika Srpska "matična država" bosanskih Srba.
Ostaje tako malo nejasno, kako bi to rekao Dragan Todorović, je li Milorad Dodik zaista "imao za cilj da ovim predlogom reši probleme koji bi vodili ispunjenju želje svih Srba". Radi se, naime, o suptilnim razlikama: "Stav SRS-a", po Todoroviću, "uvek je bio i ostao Velika Srbija." Stav Milorada Dodika je ponešto drugačiji: po njemu, nema Velike Srbije bez velikih Srba. Koliko veliki moraju biti Srbi za Veliku Srbiju? Vrlo veliki, otprilike dvostruko veći od običnih Srba, onih iz "matične države".
Kako, međutim, napraviti tako velike Srbe? Po hrvatskom modelu, po kojemu bi, za razliku od demokratskog načela "jedan čovjek - jedan glas", vrijedilo ono "jedan Srbin - dva glasa".