Nije bilo teško prognozirati da od dogovora o slučaju "Sejdić i Finci" neće biti ništa, kao da ni od rekonstrukcije Vlade Federacije u suštini nema ništa. Bar ne do novih opštih izbora. A poslije o tom potom, ko će s kim u koaliciju, a ko će u opoziciju... Sve kombinacije su otvoreno pa čak i da SDP napravi neku novu platformu sa SDA i Demokratskom frontom Željka Komšića.
Krenimo od slučaja "Sejdić Finci". Razlog zašto je nemoguće postići dogovor je samo na prvi pogled jednostavan, a u suštini on definiše političke i nacionalne odnose u BiH. Naime, onog trenutka kad se u čitav proces ušlo ne da bi se riješio diskriminatorski odnos prema ostalima, nekonstitutivnim ustavnim kategorijama, stvari su išle u samo jednom pravcu - da dogovora neće ni biti.
U suštini, kada je slučaj "Sejdić i Finci" izašao iz okvira "ostalih" i kad je postalo jasno da se preko njega treba riješiti ustavna reforma, kako su to zamislile stranke u Sarajevu, odnosno da je to odlična prilika da Hrvati riješe političke frustracije zbog Željka Komšića, tačnije svega onog što on predstavlja u njhovom poimanju konstitutivnosti i ravnopravnosti, bio je to prevelik zalogaj čak i za "šestorku" da ga riješi.
Veliku krivicu za nepostizanje dogovora naravno snosi i međunarodna zajednica, odnosno njeni predstavnici u BiH. Razočarani što su im prethodnih godina propala dva pokušaja ustavne reforme, takozvani aprilski paket i butmirski pregovori, oni su prvi uvidjeli da bi se presuda "Sejdić i Finci" mogla malo šire posmatrati.
Uvrstili su je kao uslov svih uslova za dalje evropske integracije kako bi prisilili domaće lidere na dogovor. Međutim, stvari su im vremenom polako klizile iz ruke.
Prvo su preko OHR-a nakon opštih izbora uletjeli bespotrebno u proces formiranja federalne vlade, misleći da će time suzbiti politički bunt dva HDZ-a razočarana činjenicom da im bošnjačke stranke prvo izaberu člana Predsjedništva BiH, a sada su ih bukvalno izbacili iz Vlade.
Kada su Dragan Čović i Božo Ljubić uspjeli koliko-toliko internacionalizovati svoj problem i kad im je došla neskrivena podrška iz Zagreba od predsjednika Ive Josipovića, bilo je jasno da se stvari u BiH dodatno komplikuju.
Potresa je bilo i među vodećim bošnjačkim strankama, pogotovo SDA, i vremenom je bilo jasno da SDP i SDA ne mogu naći zajednički jezik. Stvari su se dramatično promijenile preko noći i te dvije stranke su postale najžešći politički protivnici.
Platforma je pukla još prije godinu dana, a da se ni dan-danas nije uspjela formirati politički stabilna vlast u Federaciji. Još se ne zna ni ko je vlast, a ko opozicija, pola Vlade ponekad funkcioniše, a pola ne. Nermin Nikšić više i ne zakazuje sjednice Vlade.
Sve je to praćeno pomalo tragikomičnom institucionalnom krizom koja prati Ustavni sud FBiH, oko kojeg se već mjesecima stranke natežu... Svojevrstan začarani krug.
Danas isti taj OHR skida bilo kakvu odgovornost sa sebe, ne želeći da se miješa u potpunu institucionalnu blokadu procesa u Federaciji, tvrdeći da je do lokalnih političara. Dobro, OHR i treba da se što manje miješa u posao lokalnih političara, tačnije ne treba uopšte da se miješa.
Ali kad se već umiješao u formiranje vlasti poništavanjem odluke CIK-a, kojom je instalirao platformu na vlast, onda bi mogao da bar poništi tu svojku odluku ako bi to na neki način moglo da sada utiče na buduće procese.
Kako je sve to dio nekakvih uslova za uslove ostao je potpuno upitan dalji proces evropskih integracije. Bez obzira na to kako to zvučalo i bez obzira ne sve te njene neprincipijelnosti, i što je evroskeptika gotovo svaki dan sve više, bez Evrope mi nemamo nikakve šanse u budućnosti. Pogotovo sada, nakon što je sasvim očigledno da će Srbija dobiti datum za početak pregovora samo mjesec dana prije ulaska Hrvatske u Evropsku uniju.
No dobro, nisu stranci jedini koji su neprincipijelni kada je u pitanju dogovaranje u BiH. Sve političke opcije jednostavno se kreću u nekim svojim zadatim okvirima, ono što one misle da njihovi birači očekuju od njih i nisu spremne za kompromis. Ne.
Danas u BiH ne postoji gotovo ništa za šta može da se kaže to je to i o tome vlast ili opozicija mogu da se dogovore. Veliko ništa. Ni o slučaju "Sejdić i Finci", ni o matičnom broju, ni o popisu... Doduše, nešto su se kao i dogovorili o tom popisu i obrascima, samo je pitanje hoće li to i u praksi zaživjeti.
Kad se sve sabere, ipak se radi o demonstraciji potpune neodgovorne politike nacionalnih elita kojima u suštini i nije pretjerano stalo da se dogovaraju. Imaju svoje okvire u kojima se kreću. Gdje i kuda, to ni one ne znaju.