I reči ubijaju, a kako tek činovi. Na primer. Najblistavija olimpijada u istoriji tog događaja koji rečima promoviše bratstvo i jedinstvo naroda i država planete prošla je. Uprkos vatrometima i bravurama hrabrih momaka i devojaka na početnom i završnom spektaklu, uprkos vojnički preciznoj organizaciji i uprkos odličnim sportskim takmičenjima, ipak je možda samo jedan mali čin otkrio suštinu i olimpijada, a i zemlje domaćina.
Jedna devojčica nikada neće zaboraviti da je pjevala, a da je mama nije videla na televiziji. Pošto je bila, prema oceni organizatora, manje lepa od jedne druge devojčice koju smo svi na planeti videli. Šta je jedno malo stvorenje u poređenju sa Velikom zemljom Velike nacije i Velikih potencijala i sa realnom ambicijom da odlučuje o globalnim temama.
Kako stvari stoje, ravnoteža snaga se ipak menja i Ruska Federacija izlazi iz koncepta regionalnog igrača. SAD nisu više jedini igrač, a i Evropska unija sve više od parola koristi politiku svog racionalnog interesa. Zbog gruzijske avanture, neće prekinuti obostrano koristne odnose s Ruskom Federacijom. Na kraju, ipak će biti primenjen Ahtisarijev plan. U Gruziji.
U svim tim svetskim tektonskim pomeranjima čini se da su događanja i procesi u našem domaćem regionu na margini pažnje. U poslednjem izveštaju Međunarodne krizne grupe (International Crisis Group), već godinama BiH, koju označavaju kao Bosnia (bez Hercegovine!) ostaje među grupom zemalja u kojima je situacija nepromenjena, pa se zato još više otvaraju prostori idejama, od vlastitih zemalja, čini se zaboravljenih, predstavnika takozvane međunarodne zajednice. Opravdavajući svoj boravak na ovim prostorima, oni nisu svesni našeg istorijskeg pamćenja, pa smišljaju pravila za koja smo svi mislili da su stvar naše socijalističke samoupravne prošlosti.
Nije ovo karakteristično samo za Bosnu i Hercegovinu, jer i u Sloveniji je u jeku predizborna trka, u kojoj se ne štede ni reči, a ni činovi. Čak sam predsednik Vlade je preko finske javne televizije optužen da je primao mito za kupovinu finskih oklopnih kola patrija za slovenačku vojsku. Afera poprima dimenzije prirodne katastrofe i stvara dojam koji je nedavno izrekao i vrlo dobar poznavalac prilika u regionu Dr Rafi Gregorijan: Glavni problem ove zemlje je sprega politike i kriminala. Ovo je rekao pred lokalne izbore u BiH i time suštinski doprineo trasparentnoj demokratiji. Jer, ako je uistinu tako, onda dolazi pitanje šta je poslednjih trinaest godina radila takozvana međunarodna zajednica sa svojim tužiteljima, sucima, agentima, vojskom, policijom, visokim predstavnicima, monitorima...?! Dakle, bavljenje politikom zapravo je kriminal i svaka reč može biti verbalni delikt. A reči i ideje o Dejtonu, o federaciji, konfederaciji ili centralizovanoj državi neće biti tolerisane, kao ni primedbe na nezavisno sudstvo kao ni kritika međunarodne zajednice koja je ovde da pomogne. Dakle, i politiku i kriminal u lance i tražiti nove kandidate u narodu. A ako i ovo ne zadovolji demokratske ambicije, onda treba menjati narod. Ili otići u neki drugi region koji treba brigu međunarodne zajednice.
Naravno, svaki pristojan čovek mora se složiti s upozorenjem Centralne izborne komisije da će rigorozno kažnjavati sve one koji budu raspirivali vjersku i nacionalnu mržnju, ali već OHR-ova pretnja da neće biti tolerisane izjave i dela kojima se potkopava država, a reforme pokušavaju vratiti unazad, otvara niz pitanja koja zadiru u jedno od osnovnih ljudskih prava slobodu govora. Koja demokratski izabrana komisija će ocenjivati šta je prihvatljivo, a šta ne?
Javna debata i u toku predizborne kampanje karakteristika je demokratskog društva. A paušalne izjave jednog međunarodnog službenika o sprezi politike i kriminala, ne samo da predstavljaju politički nekorektan govor, već izjavu koju nijedna demokratski izabrana vlast ne može tolerisati. Dali će osoba biti pozvana u svoju zemlju da objasni svoj stav?
U bivšoj federaciji je u Krivičnom zakonu postojao član 693 koji je opredeljivao sankcije za takozvani verbalni delikt. Pod ovaj član svrstavalo se sve što je mirisalo na kritiku režima i njegovih predstavnika, od političkih šala i nacionalnih pesama u krčmama do stavova u naučnim radovima i novog koncipiranja demokratskijeg društva. Pokušaj svođenja javne reči u kalupe prihvatljivog ili neprihvaljivog doveo je međunarodnu zajednicu na klizav teren između slobode i neslobode.
Umesto klizanja na veštačkom ledu slobode govora, međunarodna zajednica mogla bi izaći iz kancelarija i rešiti osnovno demokratsko pravo više od 2.000 bh. Hrvata iz Posavine, kojima je uskraćen izlazak na izbore. Što će imati daleko veće političke posledice od verbalnih delikata. Zar su oni zapravo ona devojčica iz početka priče o pekinškoj olimpijadi. Premalo lepi za kameru, a ipak sa glasom Hrvata iz Bosne i Hercegovine.