Jednom domaćinu kod Prijedora izgorjela je imovina. To je jedini u medijima objavljeni podatak o oštećenom čovjeku i njegovoj nesreći.
Ostatak novinarskih izvještaja o ovom događaju bio je posvećen njima samima. Saznali smo da je sin vlasnika uništene imovine vilama nasrnuo na novinare, da su oni samo radili svoj posao, da su se zbog straha za svoje živote odmakli od nasilnika koji nije posustajao u svom ubilačkom pohodu. Novinari su odradili svoj zadatak i detaljno objavili šta se njima tog dana dešavalo.
U zapećku su ostala pitanja bez čega je sve ostao nesretni Prijedorčanin, šta je izazvalo požar, je li njegov sin iz čiste obijesti odlučio da života liši pripadnike takozvane sedme sile, da li je eventualno uhapšen...
Na ova pitanja niko nije tražio odgovor iako su kolege novinari, kako sami tvrde, predano obavljali svoju dužnost i očito se bavili isključivo sobom. Treba im vjerovati ako tvrde da su šikanirani bez ikakvog povoda i da su jedva preživjeli. Sigurno je ovo jedina istina o požaru i onom što se dešavalo poslije jer o novinarima je riječ pa nam dokazi ni ne trebaju.
Naravno, dobro je što nijednom kolegi novinaru nije zafalila ni dlaka sa glave ne samo zato što za nasilje nad bilo kim nema opravdanja nego i zato što bismo u tom slučaju danima slušali jedino o ugroženosti zaposlenih u medijima.
Nepravde i zla koja trpe hiljade onih u Bosni i Hercegovini zbog kojih kao i radimo svoj odgovorni posao i zvanično bi nestali iz televizijskih programa i s novinskih stranica. U zemlji koja godinama grca u bezbroj postratnih problema baviti se novinarstvom veliki je izazov i još veća odgovornost. Mnogo je neistraženih nesreća, sakrivenih zlodjela a sve to je popraćeno neizmjernim nepovjerenjem ljudi.
"Događaje" u ovakvom okruženju nije potrebno fabrikovati i praviti vijesti od sebe, od svoje navodne novinarske neustrašivosti i istinoljubivosti. Istinski obespravljenih ljudi imamo na svakom koraku pa je, najblaže rečeno, bezobrazno vlastite interese i iskustva uporno stavljati u prvi plan dok se o tim nesretnicima izvještava i piše kao o pokretnim kulisama.
Kako u praksi izgleda zloupotrebljavanje novinarskog poziva, dovoljno je obratiti pažnju na vijest o novom poskupljenju hljeba u Federaciji BiH i ne ulaziti u više političko-medijsko-interesne sfere. Federalna televizija, kao dio javnog RTV sistema BiH, prije 15 dana je kao udarnu vijest objavila podatak da kruh pojeftinjuje iako su svi oni što još imaju čime platiti ovaj pekarski proizvod davali više novca za njega.
Kad su se iz udruženja potrošača okuražili i nemušto objasnili da cijene ne padaju nego rastu, najgledanija televizija nam je ponudila modifikovanu vijest po kojoj hljeb evo samo što nije pojeftinio. Čekajući da nam se desi ova ekskluzivno najavljena sreća, a za koju je zaslužna na konkretnim programima formirana SDP-ova Vlada Kantona Sarajevo, dočekali smo novi skok cijena pekarskih proizvoda. Potrošači učlanjeni u dobro plaćena nevladina udruženja ne usuđuju se više ispravljati i ublažavati novu neistinu objavljenu na javnom RTV servisu kako neće baš sav hljeb biti skuplji. Čelnici udruženja potrošača mudro se povukoše u stranu. Nije pametno sukobljavati se s tvorcima istina jer su, zna se, oni jedini u pravu šta god da objave. Mnogo je korisnije stati uz ove kreatore, nego uz kupce hljeba, bio on samo skup ili preskup.
"Mislim da, prije svega, Federalna televizije šalje pozitivnu poruku i da je dobar primjer kako jedan javni medij treba raditi. Ipak mi kao obični građani ne znamo šta se dešava iza kulisa i kakvi se sve pritisci rade od strane pojedinih stranaka. FTV je pozitivan primjer kako i šta treba raditi", izgovorio je oportuni Mesud Lakota, sekretar Udruženja za zaštitu interesa potrošača Sarajevskog kantona.
Isti ovaj borac za prava potrošača tri dana je ignorisao podatak da njegovi sugrađani, kao na početku ratne 1992. godine, u strahu od novih poskupljenja pokupovaše brašno iz tržnih centara. Ko im je kriv pa vjeruju svojim očima, a ne "pozitivnom primjeru", jer da vjeruju uzornoj televiziji, bezbrižno bi hljeb plaćali 1,30 KM i pri tome bili duboko uvjereni da je to puno jeftinije od ranije cijene od 1,10 KM.
Lakotini obični građani ni ne trebaju znati šta se dešava, trebaju samo zdravo za gotovo primiti sve što se objavi. Dakle, kruh jeste pojeftinio, FTV i njeni novinari jesu izloženi nedopustivim pritiscima nekih političkih stranaka, ova država opstaje zahvaljući samo njima i zato su oni kao takvi nepogrešivi i nezamjenjivi.
Ukoliko ima konzumenata koji ipak sumnjaju, tim gore za njih jer time priznaju da su agresori, mali gebelsi i ratni zločinci, bez obzira i što su u ratu, dok su zločine činili, bili učenici osnovnih škola. Završni čin slijedi u redovnim i vanrednim "informativnim" emisijama u kojima se rušiocima izriče presuda. Utješno je što u tim istim televizijskim programima još nisu počeli i provoditi presude nad grešnicima. Ni taj scenarij nije nemoguć ako se uskoro svojim poslom ne počnu baviti ljudi zakonom ovlašteni i dobro plaćeni za regulaciju rada elektronskih medija. Nastave li regulatori svoju sadašnju politiku nezamjeranja, trebamo se pipremiti da svi gledamo napade vilama - na goste u studiju.