"Gola sutkinja Vrhovnog suda razriješena dužnosti!" Tako su mediji proteklih dana obavještavali javnost o ishodu disciplinskog postupka koji je protiv sudije vođen pred prvostepenom disciplinskom komisijom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH.
Da podsjetimo: Disciplinski postupak protiv sudije pokrenut je nakon što je "Dnevni avaz" objavio snimke sutkinje koja obnažena vježba na stolu u svojoj radnoj kancelariji.
Ovakvo ponašanje sutkinje okvalifikovano je kao "ponašanje koje nije primjereno sudijskoj dužnosti". Vjerujem da će se s kvalifikacijom većina čitalaca složiti. Bilo kakvo ponašanje, pa i vježbanje u potpunoj obnaženosti nije primjereno na radnom mjestu, zaključiće čitalac.
Da se čistačica u svojoj prostoriji kretala obnažena pred očima javnosti, trebalo bi je kazniti, reći će većina, bez mnogo razmišljanja. Vjerovatno bi se i ljudi iz nauke saglasili da je ovakvo zaključivanje u skladu sa vladajućim moralom.
Nisam siguran da bih mogao da objasnim šta danas znači "primjereno ponašanje".
Pogotovo ne bih znao da objasnim šta bi, u opštoj nemoralnosti, mogao biti vladajući moral. Čini mi se da bih lakše mogao objasniti fenomen vladajućeg nemorala. Jedino u šta sam siguran jeste da bez čvrstih moranih pravila nema primjerenog ponašanja.
Ima nekoliko stvari koje me u ovom slučaju ne ostavljaju ravnodušnim. Prije svega, težina kazne. Da li je sudiju za ovakvu vrstu prestupa trebalo kazniti najstrožom kaznom i ostaviti bez posla? Da li je naše društvo do te mjere uznemirila golotinja sutkinje da je morala biti kažnjena prestankom sudijske dužnosti? Da li je sankcija adekvatna težini posljedice? Jesu li sudije u svojoj odluci o kazni bile prestroge u zaštiti moralnosti?
Naravno, ima još mnogo činjenica koje javnosti nisu poznate, a koje bi morale da utiču na vrstu kazne. Na primjer, da li je sutkinja pokazivala svoju obnaženost u namjeri da uznemiri činovnike u opštini Centar ili se neoprezno izložila pogledima znatiželjnika? Kancelarija sudije nije izlog. Kancelarija je radni prostor u koji se ne ulazi bez kucanja. Za mene je virenje kroz tuđi prozor neprimjereno ponašanje i nepristojan čin, kao i objavljivanje fotografija! Svako je u kancelariji ponekad primoran da uradi nešto što ne bi uradio na javnom mjestu. Ne vjerujem da postoji žena koja se u svojoj kancelariji nije ljeti presvukla ili bar skinula čarape.
Boreći se sa kontroverzama slučaja i kazne, pada mi na um pitanje: Da li bi na isti način bio kažnjen direktor, ministar, narodni poslanik ili bilo koji političar visokog ranga da je viđen obnažen u svojoj kancelariji? Čisto sumnjam! Bil Klinton, predsjednik moćne Amerike, u kojoj su moralna pravila svetinja, nije kažnjen zbog afere "Levinski". Ne znam kako se branio. Ne sjećam se ni kako je reagovala američka javnost. Vjerujem da se podijelila oko težine prestupa svog predsjednika. Kada se društvo podijeli oko nekog problema, u suđenju treba biti obazriv.
Građane u BiH niko nije pitao treba li sutkinju kazniti. Nije pitao ni njene kolege. Udruženja sudija ćute. Ne oglašavaju se ni u težim slučajevima. Njihovo ćutanje i nezainteresovanost nema ko da kazni. Nikoga nije interesovalo kakav je sudija bila dotična sutkinja. Ni činjenica da je bila sudija najvišeg suda nikog nije dirnula. Lako je u životu pogriješiti, ali nije lako dogurati do sudije vrhovnog suda (ili kod nas jeste?).
Usput, nisu sudije kažnjavane razrješenjem ni kada su osuđivane za teška krivična djela (slučaj "Šehagić"), ni kada su kršile zakon. Čujem da jedan sudija nesankcionisano nekoliko godina odbija da napiše presudu iz nekog ličnog inata (preglasan od kolega!). Da li je golo žensko tijelo sudije toliko pogodilo naš moral i našu profesiju da ga trebamo poslati kući i odreći se njegovog znanja i iskustva? Kod toliko golotinje koja nam se svaki dan servira iz medija, javnih i privatnih!
Čuo sam komentare koji u ponašanje sutkinje vide bolest. Ne vjerujem, iako ne znam šta bi o tome rekli medicinski stručnjaci. I naučna mišljenja radikalno evoluiraju. Fenomeni ljudske psihe nisu tako jednostavni za laičko razumijevanje. Ako bi se i radilo o nekoj vrsti poremećaja psihe, otvara se još složenije pitanje: Treba li bolesne liječiti ili kažnjavati? Naturizam je odavno kulturni i politički pokret. U Švajcarskoj i Austriji ljudi planinare goli. Kažu da se u nekoj firmi u Australiji na posao može doći go. Postoje i dani golih. Ima i drugih stvari koje dobijaju pravo građanstva, a koje su do juče bile nezamislive i sa kojima se većina naših građana, vjerovatno, ne bi složila. Homoseksualni brakovi, na primjer. Neki aspekti naše stvarnosti ostaju neko vrijeme nevidljivi. Kada je Francuska revolucija promovisala jednakost, niko se nije sjetio prava žena. Trebalo je proteći više od stotinu godina da francuske žene dobiju pravo glasa.
Razumijem potrebu žena i muškaraca da vježbanjem zaustave procese koje neminovno nose godine. Sudija posebno. Život im prolazi u sjedenju i fizičkoj neaktivnosti. Svakodnevno su izloženi stresu i raznim agresivnim uticajima. Trebalo bi za njih propisati obavezu fizičkog vježbanja i u toku radnog vremena. Makar i na radnom stolu! Ko hoće, može i da se razgoliti. Sve dok neko ne shvati da bi, pored prostorija za kafu, u sudovima trebalo otvoriti trim kabinete i prostorije za fitnes.
Ne znamo da mislimo o sebi! Tuđu golotinju vidimo samo kad treba da sakrijemo svoju!
Autor je sudija Suda BiH