Glavnom odboru SDS-a trebalo je oko dva časa da usvoji platformu o zajedničkom djelovanju sa SNSD-om na nivou BiH, a višečasovna rasprava uslijedila je kada je na red došao izbor tri kandidata za Vijeće naroda RS i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Sudeći po vremenu koje su članovi Glavnog odbora SDS-a potrošili na kadrovsku raspodjelu moglo bi se zaključiti šta je prioritet u radu ove stranke. Platforma sadrži šest tačaka o zajedničkom djelovanju SDS-a i SNSD-a i naglasak je na očuvanju interesa Republike Srpske u institucijama BiH. Ono što u platformi nigdje ne piše je raspodjela vlasti između dvije partije na nivou BiH, ali više informacija dao je u svojim izjavama Mladen Bosić, predsjednik SDS-a. Tako će Bosićevoj stranci pripasti dva ministarstva ukoliko kadrovima iz RS pripadnu četiri resora u Savjetu ministara BiH. Da se ministarska mjesta dijele po izbornim rezultatima, SDS nikada ne bi dobio dva resora, ali pošto će se ova stranka žrtvovati za dobrobit i očuvanje Republike Srpske, biće nagrađena sa dvije ministarske pozicije, a o mjestima zamjenika ministara vjerovatno će se kasnije dogovarati.
Pitanje je zašto SDS-u treba platforma da u Parlamentarnoj skupštini BiH brani pozicije Republike Srpske? Zar SDS u svom programu i izbornoj kampanji nije obećavao neupitnost RS i zar nije zamjerao SNSD-u, posebno lideru ove partije Miloradu Dodiku, da je ugrožavao RS razgovorima sa stranačkim liderima Bošnjaka i Hrvata u BiH? Mora li SDS potpisati platformu da bi dokazao svoju vjernost Republici Srpskoj? Logično bi bilo da svi poslanici iz Republike Srpske štite njene interese u institucijama BiH jer za to su i izabrani. Razumljivo je što je SNSD-u trebala platforma, posebno nakon što su stigle fotografije, snimci i saopštenja nakon susreta Bosića i njegove delegacije sa Zlatkom Lagumdžijom, liderom SDP BiH. Političke kombinacije poslije održanih izbora otvorile su mogućnost, nakon što je SDP dobio tri mjesta više u bh. parlamentu, da skupštinska većina bude formirana i bez SNSD-a, u čemu bi ključnu ulogu imao SDS sa svoja četiri poslanika. Bosić je valjda čuo od Lagumdžije sve o planu SDP-a sa pet programskih ciljeva i shvatio da ne može biti grobar za RS. Nakon što je potvrdio ono što se već znalo, Bosić je odlučio da izvuče maksimum za svoju stranku, sebe i sebi bliske ljude. Zato nije bilo lako od dvadesetak kandidata izabrati dvojicu koji će braniti platformu i interese RS u Domu naroda bh. parlamenta. Za nezadovoljne kadrove SDS-a koji nisu dobili delegatska mjesta tako bi se mogla alternativa ukazati u Savjetu ministara, ali i Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, odakle će Bosić sigurno otići u ministarski kabinet.
Zanimljivo je da u platformi postoji tačka koja se odnosi na pojedinačna pitanja pa i spoljnu politiku BiH. U aneksu platforme, koji su novinari dobili prije sjednice Glavnog odbora SDS-a, u tački sedam elaborira se stanje u oblasti spoljne politike u proteklom periodu.
"Stranke su izrazito nezadovoljne vođenjem spoljne politike BiH u proteklom periodu i traže sistemsko uređenje vođenja spoljne politike, krupne promjene u MIP-u BiH, odlučivanje u Savjetu bezbjednosti UN-a i drugim međunarodnim organizacijama..."
Da li se ovom tačkom u aneksu kritikuje rad člana Predsjedništva iz RS Nebojše Radmanovića, kadra SNSD-a, koji je četiri protekle godine sa dvojicom članova Predsjedništva vodio spoljnu politiku BiH? Može se račun za ovo ispostaviti još jednom funkcioneru SNSD-a, Nikoli Špiriću, predsjedavajućem Savjeta ministara BiH, što nije uspio uticati na rad ministra inostranih poslova Svena Alkalaja, kadra Stranke za BiH, čiji je predsjednik Haris Silajdžić, takođe, vodio spoljnu politiku i učestvovao u preglasavanju Radmanovića. Ukoliko su tačne kuloarske priče da je Bosić kandidat za ministra inostranih poslova BiH, onda je jasno otkud toliko primjedaba za neuređivanje ove oblasti što se vuče još iz vremena dok su članovi Predsjedništva BiH iz RS bili kadrovi SDS-a.
Da bi se uspostavio međustranački balans, u platformi budućeg djelovanja navodi se i nezakonit prenos nadležnosti sa RS na nivo BiH, u čemu je prvenstveno učestvovao SDS. Zato je valjda i trebalo učvrstiti stranački dogovor prvo potpisivanjem platforme, a poslije i ustupanjem resora SDS-u, gdje uporno tvrde da će ostati jaka opozicija u RS. SDS odavno nije jak ni u čemu, pa se ne treba zanositi da će biti i u opozicionom djelovanju, a posebno ne u ovoj vrsti "gore pozicija - dolje opozicija", što je već tema za ozbiljnu analizu politologa.
Za razliku od Bosića, Dodik je već uspješno penzionisao svoje bivše koalicione partnere koji nisu znali cijeniti ponuđeno, a oni koji su s njim koalirali na realnim osnovama uspjeli su i popraviti svoj izborni rezultat i sačuvati identitet svoje stranke.
S platformom ili bez nje, Mladen Bosić će kao predstavnik RS u institucijama BiH račun povremeno morati da podnosi Miloradu Dodiku - svom predsjedniku Republike Srpske.