Slavko Jovičić Slavuj, zaprepašten nedostatkom solidarnosti među građanima BiH, predložio je da svim zaposlenim u bh. institucijama od decembarske plate bude odbijeno pet odsto za pomoć poplavljenom stanovništvu.
Gest je vrijedan hvale, kao i Jovičićeva inicijativa da se hitno sazove sjednica Savjeta ministara BiH sa samo jednom tačkom dnevnog reda kako bi se pomoglo porodicama kojima je vodena bujica uništila kuće i imanja.
Slike koje smo vidjeli iz Goražda, Foče, Prijedora, Bijeljine, Višegrada, Tuzle i ostalih gradova gdje je voda nosila sve pred sobom bile su više nego dirljive. Dobro poznate slike gdje starci i djeca u suzama napuštaju svoje kuće vraćaju u neposrednu i bolnu prošlost. Upravo takva sjećanja trebalo je da sve dignu na noge da se pomogne stanovništvu nastradalom od poplava, ali ono što se vidi na terenu je požrtvovanost štabova Civilne zaštite i pojedinaca iz vlasti.
U pravu je Jovičić kada traži hitnu sjednicu Savjeta ministara BiH jer se pokazalo da je do ovakvih katastrofalnih poplava najvećim dijelom došlo zbog nesinhronizovanog ispuštanja vode iz hidrocentrala. Sudeći po izjavama stručnjaka i ministara koji su istog časa izašli u poplavljena područja, poput Aleksandra Džombića, ovo je regionalni problem koji će susjedne države morati da riješe. Pitanja novinara na ovu temu naišla su na čuđenje u nekim ministarstvima Savjeta ministara jer su svi redom odgovarali da to nije njihova nadležnost. Njihova je nadležnost, izgleda, da dobiju novac od entiteta za svoj budžet, a da sva pitanja od vitalnog značaja za građane prebace entitetskim vladama i lokalnim vlastima.
Za elementarne nepogode nije nadležno ni Predsjedništvo BiH, ali je u roku od nekoliko časova organizovalo telefonsku hitnu sjednicu i donijelo odluku da Oružane snage BiH izađu na teren i pomognu poplavljenom stanovništvu. Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, sa svojim stranačkim kolegom Sadikom Ahmetovićem, ministrom bezbjednosti, otišao je u Goražde i odmah je "dočekan na nož" što se nije sreo sa opštinskim načelnikom. Baš kao da je načelnik sa opštinskom administracijom poplavljen i sada im prijeti epidemija i zaraza poslije izlijevanja kanalizacije. Ljudski gest bio je posjetiti stanovništvo koje napušta svoje domove, ali je i dobar politički potez i u tome ne treba gledati ništa loše. Međutim, po nekim medijskim izvještajima, loš marketinški potez bila je Izetbegovićeva posjeta Goraždu, ali je kritikovan i federalni premijer Mustafa Mujezinović, koji nije odmah došao u Goražde, pa je iznerviran novinara upitao da li je trebalo da on nosi vreće pijeska. Načelnik Tuzle Jasmin Imamović prekinuo je službeni put i odmah se vratio u Tuzlu kada se desila tragedija usljed pokretanja klizišta gdje su poginula tri člana jedne porodice, zatrpana na spavanju u sopstvenoj kući.
Vlada RS u tehničkom mandatu koordinisala je aktivnostima Civilne zaštite i lokalnih vlasti u poplavljenom području. Predsjednik RS Milorad Dodik bio je u Semberiji ne da nosi vreće pijeska, ali je simbolično pokazao tim ljudima da nisu napušteni.
Svi ovi potezi predstavnika vlasti su ljudski gest, ali od vlasti se, ipak, očekuje da uspostavi sistem koji funkcioniše u preventivi ovakvih dešavanja i efikasnom akcijom kada dođe do vanrednih situacija.
Tri člana porodice Salkić poginula su jer su kuću izgradili na klizištu, što lokalna vlast nije smjela dozvoliti. Kuće u Dvorovima pored Bijeljine poplavile su, tvrde mještani, i zbog loše mreže putnih komunikacija i neplanske izgradnje novih naselja. Ispuštanje akumulacija i odgovornost hidroelektrana, odnosno čelnika elektroprivreda i resornih ministara trebalo bi da bude posebna tema izvršne i zakonodavne vlasti, tim prije što je riječ o regionalnom problemu.
Sada je najveća briga kako pomoći ljudima koji su izgubili i ono malo što su imali. Semberija je najveća žitnica u BiH i tu će štete biti najveće, ali nijedan gubitak nije velik kao što su ljudske žrtve. Na sreću, koliko god su poplave rušile sve pred sobom, nije bilo ljudskih žrtava, ali su upaljeni svi alarmi da se slične situacije ubuduće spriječe.
Solidarnost na koju je pozvao Jovičić treba da se pokaže i to bi funkcioneri trebalo odmah da provedu u djelo, za njima i javna i privatna preduzeća, estradni umjetnici, sportisti, a na kraju i građani koji su u mogućnosti da se od sopstvene muke pobrinu i za nekog drugog. Da se oni koji imaju najmanje solidarišu sa drugima, već smo se uvjerili ovih dana, jer su komšije, prijatelji i rodbina primali one koji su morali napustiti domove. Na vlastima je da organizuju akcije pomoći. Za početak, odavno je trebalo da obezbijede robne rezerve, u kojima uvijek nešto nedostaje usljed afera sa robom sumnjivog roka trajanja i kvaliteta. Navikli na patnje, bježanje, seobe, tuđu pomoć i neizvjesnost, ovdašnji su ljudi izgubili moć rasuđivanja da im država, ma ko je predstavljao, mora obezbijediti uslove za normalan život. Nije pomoć to što neko dozvoli bespravnu izgradnju kuća na klizištu, a da pritom javna komunalna preduzeća uredno naplaćaju priključke i usluge od onog ko je u želji da sebi obezbijedi dom izabrao smrt. Voda je odnijela mnogo i najjednostavnije je utješiti se božjim davanjem, ali uvijek negdje postoji i ljudski faktor.