Stojimo izgubljeni na željezničkoj stanici nekog zaboravljenog, sporednog kolosjeka u zadnjem ili predzadnjem prašnjavom vagonu kompozicije, dugo ustajale na jednom mjestu, čekajući da se pojavi neki lokalni frajer koji će doći i vagone prikopčati supermodernim i brzim vozovima, koji sve brže prolaze pored nas na raskrsnici puteva od Kopenhagena do Atine i dalje do La Valete, Vilnusa i Madrida.
Čekajući lokalne frajere, predvodnike staromodne, nekonkuretne željezničke kompanije da ukopčaju naš vagon, polako će bezidejni putnici, brže ili sporije, shvatiti da će Godo prije stići do njih, nego oni sami. I onda, odjednom jedna pametna inicijativa će morati doći i neko će se dosjeti da treba da izađemo iz vagona i da moramo sami pogurati stari prašnjavi vagon ako želimo da se zakačimo na neki od vozova, koji odavde vode tako daleko, a tako blizu stanici, kojoj smo geografski uvijek pripadali. Pamet da ti stane - inicijativa će biti jednoglasno prihvaćena, neko će valjda skontati da nećemo čekati i sjediti u vagonu i vremenu, koje sve brže i nepovratnije prolazi za generacije putnika starog, prašnjavog voza.
Pozivam sve utemeljene, normalne ljude, putnike naših bh. vozova, zaustavljene na sporednim kolosjecima, željne komunikacija i napretka da uzmemo stvar u svoje ruke i poguramo stare, prašnjave vagone. Poruka putnicima sa sporednih kolodvora: onaj ko neće ili ne može da pogura naše dotrajale vagone, ima od nas iskreno pruženu ruku, jer će vrlo brzo shvatiti da je ovaj put jedini i pravi. Poruka Evropi: nismo mi samo mali, zaboravljeni, marginalizirani putnici sa sporednih kolodvora, mi smo najbogatiji nacionalni park bogatstva različitosti, sa mnoštvom prostora za sve pozitivne opcije, novo tržište puno znanja, entuzijazma i želje za prosperitetom. Ruka u kojoj se nalazi karta za prelazak u brže, bolje i modernije vozove je širom otvorena i pružena ka kondukteru, koji će ipak na kraju odlučiti da li i kada će odobriti prelazak u bolji vagon.