U subotu, 12. juna, negdje oko podne, Haris Silajdžić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, izjavio je da još nije odustao od svoje posjete Beogradu.
Tog dana, nekad poslijepodne, iz Stranke za BiH, čiji je Silajdžić predsjednik, stiglo je saopštenje u kome se "izražava zadovoljstvo zbog priznanja da je Srbija agresorska zemlja". Neodustajanje od posjete priznatoj agresorskoj državi posljedica je politike "do podne i posljepodne". Ova politika dobro je poznata nesrećnicima koji su preživjeli rat u BiH i svakog dana čekali dobre vijesti sa mirovnih pregovora.
Silajdžićeve prije i poslijepodnevne izjave samo potvrđuju da je on jedini ratni političar na Balkanu koji je još na vlasti. Svi koji su vladali na ovim prostorima dok je trajao rat ili su u opoziciji, penziji ili počivaju u (ne)miru. Ne čudi što je Silajdžiću teško naći sagovornika u regionu gdje su na sceni političari mlađe generacije i evropske vizije. Oni koji su raspoloženi za teške razgovore sa njim rade to ili iz debelog interesa ili zbog lijepog vaspitanja i dobre diplomatske prakse. Najkraće rečeno, Silajdžić zamara sagovornike, slušaoce i njegova priča je dosadna i milion puta ponovljena. Patetici više nema mjesta ni na grobljima, gdje ovaj član Predsjedništva sve češće boravi, što je i očekivano nakon raspisvanja opštih izbora.
Da se ovih dana stanje znatno mijenja u odnosu na početak ove izborne godine najbolje ilustruju posljednja saopštenja i najave iz Predsjedništva BiH, gdje se samo u jednom satu najavljuju susreti sa čelnicima karate i košarkaških klubova, polaznicima Akademije za političke lidere u BiH, Kids festivala i da ne nabrajamo sve ove susrete proizišle iz ustavnih nadležnosti Predsjedništva BiH - odbrane i spoljne politike.
Dok Haris Silajdžić nakon razgovora s karatistima ocjenjuje karakter rata u BiH i razmišlja o uslovnoj posjeti Srbiji, lider SDA Sulejman Tihić spakovao je kofere i kreće sa delegacijom za Beograd.
I ova posjeta nije kristalno jasna i zanimljiva je za javnost, što je, uostalom, popratna reakcija čim neko iz Sarajeva krene za Beograd. Tihić u Beograd ide u poluzvaničnu posjetu, reklo bi se po sastavu njegove delegacije. S njim putuju zamjenik predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH i potpredsjednik SDA Sadik Ahmetović, poslanik u bh. parlamentu Šemsudin Mehmedović, te potpredsjednici entiteta Mirsad Kebo i Adil Osmanović, te zamjenik predsjednika SDA Asim Sarajlić. Najavljuje se da će se danas Sadik Ahmetović, ministar bezbjednosti BiH, sresti sa prvim čovjekom MUP-a Srbije Ivicom Dačićem. Ovo bi trebalo da bude zvaničan susret, dok Tihić u Beograd putuje kao stranački lider, a primiće ga predsjednik Srbije Boris Tadić, koji je nedavano gostoprimstvo trebalo da pruži Silajdžiću. Tako neki iz SDA idu radno, neki prijateljski, a neki će možda utiske iz Beograda prvo prenijeti kolegama iz Stranke za BiH kad se vrate u Sarajevo.
Malo je vjerovatno da će ovi utisci zanimati predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH Nikolu Špirića, koji za tri i po godine nije otišao u zvaničnu posjetu Beogradu, a kolege iz Srbije sretne ili na marginama nekih skupova ili na slavama.
Sasvim je sigurno da će regionalna saradnja ubuduće biti u fokusu jer na to su sad već spremni i oni koji su se zaklinajli u sve što im je sveto da preko Drine neće preći. Zna se da je jedan od uslova EU dobra regionalna saradnja, ali zna se, takođe, da se u BiH ne drži previše do ovih uslova. Ipak, u vrijeme prije izbora kada će svaka lijepa riječ "odozgo" i "sa strane" dobro doći, treba iznuditi pohvale i podrške, što verbalne, što finansijske.
Tako Tihić svojim putovanjem u Beograd želi pokazati da je jedan od rijetkih političara uvijek spremnih na kompromis, a Siljadžić će biračima u BiH i posebno dijaspori pokazati kako je on "tvrd orah" spreman da do kraja istrajava na svojim stavovima zarad BiH i... Ostalo se zna napamet.
Iz Banjaluke ovoga puta ne treba očekivati žestoke reakcije nakon što se srpski vrh, s ove i s one strane Drine, izgrlio pred Administrativnim centrom Vlade RS, pokazujući da su jaki kao građevina pred kojom stoje i da nema deklaracije koja će ih rastaviti. Smireni su duhovi i onih proevropskih orijentisanih Srba, koji su za slikanje i potpisivanje u Istanbulu, ali i onih konzervativnih koji su skloniji fotografisanju u Guči, sve uz zvuke svečane pjesme koja je zabranjena u Republici Srpskoj jer je neustavna, što je utvrđeno nakon apelacije kompromisnog Tihića.
Malo je sve ovo zbunjujuće i nejasno, nalik je na vic u kojem nakon opšte gužve Mujo traži da se upali svjetlo radi organizacije jer on već treći put... obavlja neke ponižavajuće radnje.
Sva ova zbrka od putovanja, najava, poziva i uslova, dešava se da bi se izbjegla sudbina Muje iz dopola ispričanog vica. Oktobar je vrijeme kada će sve biti jasno, čak i Mladenu Bosiću, najblažem i najbljeđem lideru SDS-a jer tog dana shvatiće da je išao na izbore, a ne na referendum.
Za Beograd, za Beograd... a iz Zagreba - Martin.