Svijet se, izgleda, opasno urotio protiv ekonomskih eksperata angažovanih u brojnim vladama u BiH. Nisu se čestito ni ohladile najave domaćih stručnjaka prema kojima Bosna i Hercegovina dogodine izlazi iz krize koja je u svijetu buknula 2008. godine, kad ono sa berzi u Americi i Aziji navališe najcrnje vijesti o padu indeksa. Imale su naše vlasti spremne ambiciozne programe ekonomskog oporavka, a potom i razvoja, ali sve im to pade u vodu zbog novog globalnog finansijskog škripca.
Nije, doduše, niko objasnio kako će potres na tržištu kapitala u Njujorku ili Tokiju dodatno nanijeti štetu ionako zakržljalom tržištu kapitala u BiH i kako će famozni indeks Dow Jones poremetiti planove investitora kod nas, jer se vrijednost dnevnog trgovanja na dvije bh. berze zamalo može izmjeriti brojanjem na prste dvije ruke. Ne razjasniše ni kako će jačanje švajcarskog franka tek sada unesrećiti kreditno zadužene bh. građane, kad su se mnogi od njih ubili u protekle tri godine zato što nisu mogli vraćati svoje kredite, bilo da su vezani za euro ili za neku drugu stranu valutu.
Nažalost, nema mjesta ni za objašnjenja ni za logiku u situaciji kad naši ministri, poslodavci, ekonomisti i sindikalci, na samo naoblačenje u SAD, poručuju da će biti novih otpuštanja radnika. Znaju oni i kako bi se mogli spriječiti otkazi zbog takozvane nove krize u svijetu. Znali su i 2008. kada su, kao i sada, nabrajali recepte za preživljavanje i opstanak: treba stimulisati potrošnju i izvoz, smanjiti uvoz i javnu potrošnju, održati stabilnost bankarskog sektora... otvoriti nova radna mjesta.
Tako zatvoriše krug u augustu 2011. kad, umjesto obećanih novih radnih mjesta, na red ponovo dođoše otkazi. Tehnološkog i ostalog viška, već viđeno, biće samo u privredi, i to dominantno u firmama u privatnom vlasništvu. Programe socijalnog zbrinjavanja novootpuštenih osmišljavaće oni prekobrojni zaposleni u glomaznom administrativnom aparatu koji opslužuje kantonalne i entitetske vlade. Socijalni programi izjaloviće se na pola puta jer će novac, umjesto za njihovo sprovođenje, biti usmjeren za plate i ostale prinadležnosti njihovih kreatora.
Ako ostane još nešto budžetskih sredstava, biće preusmjerena na pomoć "poljoprivrednim proizvođačima" koji se bave preprodajom polovnih automobila, za prevoz funkcionera tokom (slobodnih) vikenda ili za slične prioritete. Biće, istini na volju, otvoreno i pokoje novo radno mjesto, jer valja popuniti novoosnovane agencije bez kojih, kao, ne možemo napredovati kao Evropi.
Dokonim predstavnicima civilnog sektora, koji su jedni od rijetkih što zabadaju nos u budžete javnih institucija, usta će biti zatvorena novom pričom o racionalizaciji troškova zaposlenih u javnim preduzećima, ustanovama, vladama i parlamentima. Nekim čudom, ove uštede se ne vide kad se okonča budžetska godina i kad revizori pročešljaju kako se trošio novac od poreza onih što su nastavili trošiti i plaćati i nakon što su dobili otkaze.
Kako izgledaju te uštede objelodanjeno je prije desetak dana u izvještajima Ureda za reviziju FBiH koji se odnose na proteklu 2010, takođe, kriznu godinu. Beskorisni transferi iz budžeta FBiH, utvrđeno je revizijom, progutali su 368 miliona KM, odnosno više od trećine ukupnih prihoda u entitetskoj kasi. Revizori nisu bili do kraja pošteni kad su ocjenjivali način trošenja transfera zato što je od ovih miliona ipak neko imao koristi. Prijateljima, rodbini i stranačkim kolegama ministara, iz čijih je resora novac podijeljen, pomoć je i te kako dobrodošla, jer je kriza bila ozbiljno ugrozila njihov planirani profit. Protraćeni milioni nisu kod nas nikakva vijest; zbog njih se nisu oglašavali poslodavci, predstavnici sindikata, boračkih organizacija ili članovi vlada. Čak ni civilni invalidi, koji sad najavljuju proteste zbog 150 miliona KM neizmirenog duga za njihove naknade, nisu negodovali što budžetski (dakle i njihov) novac odlazi tamo gdje po zakonu ne bi smio.
Dok slušamo sumorne procjene o efektima nove svjetske finansijske krize na bh. privredu (bez obzira na to što je u međuvremenu počeo rasti naš dragi Dow Jones u Njujorku) nadležne agencije nesmetano raspisuju oglase za zapošljavanje državnih službenika u direkcijama i državnim ministarstvima. U nakani da trajno zbrinu preostalu rodbinu njih ne sprečava to što institucije BiH nemaju budžeta za tekuću godinu ni to što je parlament stopirao prijem novih službenika dok je na snazi privremeno finansiranje.
"Tehnički mandat" članovima Vijeća ministara nije nikakva smetnja da se iz privremene kase isplaćuju dnevnice za nepotrebna putovanja i regresi, ali ih, kakvog li licemjerstva, sputava da sa entitetima dogovore dugoročni fiskalni okvir i tako deblokiraju stotinak miliona eura pomoći od Evropske unije. Možda je, uostalom, i bolje da nema dogovora u ovom slučaju, jer je novac EU namijenjen za podršku budžetima iz kojih on ionako prečesto iscuri na pogrešne adrese.
Isti bahati odnos prema našem novcu i resursima gledamo iz godine u godinu. Sam sistem nije predvidio efikasne kazne za rasipništvo, a ni oni što pune budžete ne pokazuju da im ovaj nakaradni obrazac smeta. I zato neka donacija stranačkim firmama, neka nam i neopravdanih otkaza, samo da se razvedri u Njujorku.