Počeo je najvažniji period u izbornom ciklusu za parlamentarne stranke u BiH - podjela pozicija u izvršnoj vlasti. Izborni dan i prebrojavanje glasova važni su samo zbog ove završne faze izbornog procesa.
. Poslanici u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH skoro da su iznenadili sami sebe izborom rukovodstva ovog doma, čime su otvorili put za formiranje novog saziva Savjeta ministara BiH. Tek sada će se vidjeti koliko je dobro što je rukovodstvo izabrano bez dogovorene parlamentarne većine jer su kratki rokovi za izbor mandatara Savjeta ministara BiH. Sve stranke konačno su pristale na nepisano pravilo rotacije na čelu izvršne vlasti, pa niko više ne dovodi u pitanje da ovo mjesto treba da pripadne Hrvatima. Samo je nejasno ko će dati "svog" Hrvata. Izbor Bože Ljubića na čelo Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH pokazao je strankama okupljenim oko SDP BiH da na državnom nivou ne mogu eliminisati dva HDZ-a, zahvaljajući prvenstveno poslanicima iz Republike Srpske i entitetskom glasanju. Da ironija bude veća upravo je Božo Ljubić sa svojim HDZ 1990 bio ljuti protivnik entitetskog glasanja, na čemu je pravdao neprihvatljivost aprilskog paketa ustavnih promjena, a ono ga je sada dovelo u Kolegijum državnog parlamenta. Kandidatura Ljubića u rukovodstvo ovog doma bila je svojevrsno iznenađenje jer se očekivalo da će na ovu poziciju HDZ BiH kandidovati svog člana, a Niko Lozančić bio je najozbiljniji kandidat da sjedne u staru skupštinsku fotelju.
Ovako će Lozančić ostati u skupštinskim klupama s još dvojicom stranačkih kolega, uz nadu da će predsjednik HDZ BiH mandat prepustiti nekom drugom i otići u Savjet ministara BiH. Nakon što je za samo nekoliko dana ostao bez funkcije u rukovodstvu stranke, a kasnije i u zakonodavnoj vlasti, teško je očekivati da Lozančiću pripadne neka ministarska fotelja jer treba obezbijediti i hadezovce koji su ostali bez pozicija u Federaciji BiH, poput bivše predsjednice Borjane Krišto. Ljubićevo mjesto na čelu Predstavničkog doma umanjuje i šanse da prvi čovjek Savjeta ministara bude iz HDZ 1990. Hronični problemi na relaciji HDZ BiH - OHR nastaviće se u narednom periodu tumačenjima da li Čović ima ili nema pravo da bude u izvršnoj vlasti. Zbog stavljanja van snage odluke Centralne izborne komisije BiH, kojom je vlast u FBiH formirana bez dva HDZ-a, moglo bi se očekivati da visoki predstavnik popusti kod angažmana lidera HDZ BiH u izvršnoj vlasti države. SDP i "platformaši" imaju spremne kadrove za sve funkcije i sve nacionalne kvote, ali im je nakon završetka sjednice Predstavničkog doma sasvim jasno da će morati da čine ustupke ako žele da se formira novi saziv Savjeta ministara. Nije besmislena ni teorija da je prećutni dogovor da stari saziv Savjeta ministara nastavi da radi jer bi tako ministarske pozicije imali svi osim SDP BiH, koji bi mogao suvereno odlučivati u FBiH ako koalicija sa SDA opstane pod udarom svakodnevnih potresa na nižim nivoima. Ovakav scenario bio bi najgore rješenje jer bi BiH, a s njom i entitetski budžeti, pretrpjeli veliku štetu. Zato se već u svakoj stranci uveliko raspravlja o kadrovskim rješenjima za Savjet ministara, a međustranački dogovori vode se preko posrednika i povremenih telefonskih kontakata lidera. Uz sve to ističu mandati velikom broju rukovodećih državnih službenika, što stranke nikako neće zaboraviti iako su zauzete planovima za izvršnu vlast. Upravo su vodeće pozicije u državnoj službi imale ključni značaj i kod dogovora za izbor rukovodstva u Predstavničkom domu.
Ovo bi iz reformskog SDS-a odlučno negirali ali imaćemo priliku osvjedočiti se koliki će im dio kolača pripasti u bh. Institucijama, gdje ionako vladaj njihovi "spavači" što su fotelje zauzeli kad SNSD-a nije bilo ni na mapi, a ne u Sarajevu. Samo u zgradi bh. parlamenta i Savjeta ministra ima desetak rukovodećih službenika koji su "preko štele" mijenjali datume u članskim knjižicama SDS-a da bi ostali u direktorskim kabinetima. Malo zahvaljujući Zakonu o državnoj službi malo uz pomoć predsjedavajućeg i srpskih ministara u Savjetu ministara produžili su mandate i postali su simpatizeri vladajućeg SNSD-a. Kad dođu ministri iz SDS-a u izvršnu vlast podsjetiće ih na svoje pionirske dane u toj stranci i nastaviti borbu za svoj lagodan život. Ništa drugačije nije ni s ostalim strankama jer mnogi koje je SDP doveo u vrijeme alijanse u međuvremnu su ljubili skute Adnanu Terziću, dok je bio premijer iz redova SDA, a kasnije su vjerno služili ministrima koje su predložili Haris Silajdžić ili Sulejman Tihić. Sad čekaju Lagumdžijine kadrove da im daju informacije zlata vrijedne o bivšim šefovima.
Zato izbor izvršne vlasti nije samo imenovanje predsjedavajućeg, devet ministara i deset zamjenika. To je mnogo više jer skoro svaka od 70 institucija u nadležnosti je resornih ministarstava, koji na ovaj ili onaj način mogu uticati na zapošljavanje, raspisivanje tendera, dodjelu projekata, grantova, a onda su tu ekspertski ugovori, pa ugovori o radu i djelu i niz načina da se opustoši budžet, koji, eto, još nije usvojen. Sve ovo mogli bi biti dovoljno jaki motivi da se stranački prvaci dogovore o podjeli resora i krenu u borbu da "odgovore izazovima koji su pred BiH" jer "dijalog nema alternativu" i bla, bla, bla...
Sve smo to vidjeli prošle sedmice, kada je izabrano rukovodstvo Predstavničkog doma - ni pobjednika, ni gubitnika, ni euforije, ni velikih riječi u već pripremljenim govorima. Izborni proces se nastavlja - svi od Predsjedništva BiH čekaju ime mandatara, a oni nisu čarobnjaci iz Oza već članovi istih partija koje treba da dogovore većinu i progutaju sujete da bi se našle pozicije i za nekoliko lidera iz parlamentarnih klupa. E, onda eto vlasti i blagostanja.