Kolumne

Za stranku i funkciju

Nataša Krsman

Tri godine od opštih izbora u BiH se još raspravlja o podjeli funkcija, a Sadik Ahmetović, novoimenovani ministar bezbjednosti i zamjenik predsjedavjućeg Savjeta ministara, u jednom od mnogobrojnih intervjua kaže da je "neophodno napraviti dokument koji će precizirati raspodjelu svih pozcija".

Bilo bi jako dobro da se konačno svi raspodijele na svoje pozicije i da počnu da rade, jer dobre plate odavno primaju od urednih platiša poreza u ovoj zemlji! SDA je poziciju dala prvo Tariku Sadoviću pa ga je smijenila jer, kažu, bio je loš ministar bezbjednosti i nakon višmjesečnih nadmudrivanja na toj istaknutoj funkciji je Ahmetović koji u prvi plan stavlja raspodjelu pozicija prema planu svoje stranke. Nije uopšte sporno da se dogovori nacionalna raspodjela pozicija, ali može li svijet stati zbog neraspoređenih pozicija koje sa sobom nose dobre plate, uticaj i status u društvu.

U srijedu su bile sjednice dva predstavnička doma, federalnog i Parlamentarne skupštine BiH. Važne tačke uključivale su i raspravu o važnim pozicijama.

Na sjednicu Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH toga dana nije došao poslanik Jozo Križanović, a umjesto njega stigla je vijest da je napustio ovaj svijet. Da li će iza ovog mirnog, pažljivog, nenametljivog i poštenog čovjeka ostati draga uspomena ili će ostati pozicija? Toga dana prekinuta je sjednica bh. parlamenta, a u televizijskim izvještajima vidjeli smo kako kolege pokojnog Križanovića iz SDP-a BiH raspravljaju u skupštinskim klupama o nekim važnim pozicijama u javnim preduzećima.

Život ide dalje. Koliko se pamate ljudi po njihovim pozicijama, a koliko po svojim djelima? Da li pamtimo, recimo, nekog njemačkog kancelara iz tridesetih godina prošlog vijeka po funkciji koju je obavljao ili po (ne)djelima koja je iza sebe ostavio? Isto se možemo upitati za predsjednike država, vlada, vođe stranaka i čelnike uspješnih kompanija. Pozicije same po sebi ne znače ništa ljudima koji se sami mogu izboriti za njih i sve ono što uz to ide. Pozicije su važne ljudima koji bi ostali u zapećcima da nije političkih stranaka i njihovih kadrovskih raspodjela. Nacionalna raspodjela samo je alibi za stranke koje pretenduju da ambicijom predstavljaju cijele narode.

Ove će stranke na rukovodeća mjesta rasporediti Srbe, Hrvate i Bošnjake zato što su poslušni članovi tih partija, a ne zato što su najbolji stručnjaci u toj oblasti. Imali su Srbi i boljih kandidata za neke čelne pozcije u bh. institucijama pa su sa liste uspješnih birali treće, četvrte ili pete, a ne prvoplasirane jer se znalo s kim će se lakše sarađivati. Isto je i sa ostalim konstitutivnim narodima kada im se ponude famozne pozicije. Kada jednom zauzmu pozicije samo rijetki rade za opšti interes, a stranke se sjećaju onoliko koliko od nje dobiju pa ako se desi neki politički prevart, zaborave se partijski drugovi. Imali smo primjere ovakvih lomova u skoro svim strankama pa je bespredmetno podsjećati ko je sve da bi zadržao funkciju napustio "svoju" stranku.

Nije ništa drugačije ni sa opozicionim strankama, lokalnom vlašću, ali i nevladinim sektorom - uvijek je na pozicijama potreban "neko svoj" da javi, doturi, proturi, nabaci, a svaka dobra kombinacija dobro se isplati! Zato bi da konačno razmotri i utvrdi plan pozicija i da se one rasporede što je prije moguće. Uskoro dolazi novi krug formiranja kabineta, raspodjele pozicija savjetničkih i saradničkih, pa ko nije savladao gradivo do sad neka ispravlja greške što je prije moguće. Navali - još malo, pa nestalo!

Najčitanije