Naser Orić pojavio se u zgradi Predsjedništva BiH i učinio da u njegovoj i našoj državi nestanu svi egzistencijalni problemi
Nije više vijest da fali lijekova za oboljele od karcinoma. Da entiteti muku muče da isplate penzije i socijalne naknade. Da u Hercegovini djeca ne idu u školu jer nemaju prevoza. Da u brojnim školama širom BiH nema pitke vode. Da će štrajkovati univerzitetski profesori u Sarajevu... Dovoljno je bilo da se Orić 30. januara oglasi iz zgrade kolektivnog šefa države pa da se, do juče zaraćeni, politički predstavnici Bošnjaka ujedine u novoj borbi za zaštitu branilaca BiH, koje Beograd ponovo proganja. Ujediniše se i zavađeni predstavnici Srba, odlučni da konačno neko odgovara za ratne zločine nad njihovim sunarodnjacima u Podrinju.
Oriću, kojeg pravosuđe Srbije zajedno sa još četvoricom Srebreničana sumnjiči za ubistvo devet srpskih civila u okolini Srebrenice i sprema se za raspisivanje potjernice za njima, ovo nije prvi prijem u Predsjedništvu BiH. Bakir Izetbegović, zamjenik predsjednika SDA i član Predsjedništva BiH, dočekujući ratnog komandanta Armije RBiH u Srebrenici samo je prepisao ideju od svog prethodnika na ovoj funkciji. Lider SDA i tadašnji predsjedavajući Predsjedništva Sulejman Tihić Oriću je dobrodošlicu u sjedištu koletivnog šefa država poželio u ljeto 2006. godine. Naser Orić tada nije bio osumnjičenik kao danas. Bio je osuđenik za ratne zločine kojem je Haški tribunal malo prije toga izrekao nepravosnažnu kaznu od dvije godine zatvora. Isti sud ga je oslobodio otužbi dvije godine kasnije. Od Tihića je Orić 2006. godine dobio podršku "zbog borbe za istinu", a od Izetbegovića 2014. moralnu podršku i garanciju da ga BiH neće izručiti Srbiji, jer država brine o svojim "nevinim i zaslužnim građanima". U silnoj želji da se predstavi najvećim zaštitnikom Bošnjaka i patriota, Izetbegović je previdio podatak da Orić nije baš potpuno nevin čovjek, jer je 2009. osuđen na dvije godine zatvora zbog nelegalnog držanja oružja. Kaznu nije izdržao jer ga je pomilovao milosrdni predsjednik FBiH Živko Budimir, pretvorivši mu zatvorsku u uslovnu sankciju.
Dočekujući nekoga, ko je u očima jednog naroda daleko od ratnog heroja, u sjedištu Predsjedništva bošnjački lideri su, u najmanju ruku, bar na dva sata prisvojili ovu instituciju vlasti
Oba prijema za Orića organizovana su, ne slučajno, u izbornoj godini. Zbog te činjenice su i lideri SDP-a i SBB-a, Zlatko Lagumdžija i Fahrudin Radončić, zaboravljajući nakratko animozitet prema Izetbegoviću, u prošli četvrtak pohrlili u zgradu Predsjedništva. U njihovim istupima nakon susreta sa Orićem nije bilo razlike. Jednoglasni su da BiH ne da svoje državljane, da će ih štititi od političkog progona smišljenog u Beogradu i da ne dopuštaju novo vrijeđenje žrtava genocida.
Jednoglasni su i političari u RS: sastanak sa Orićem u zgradi Predsjedništva zloupotreba je institucija BiH i odbrana zločina nad Srbima. SDS je predložio povlačenje srpskih ministara iz Vijeća ministara BiH, a lider SNSD-a, inače u ratu sa ezdeesovcima, podržava njihov prijedlog o blokadi bh. institucija. Oba politička bloka zadovoljno trljaju ruke. Umjesto da u izbornoj godini za glasače izmišljaju nova obećanja o prosperitetu (jer su sva ranija izigrali), sada na slučaju "Orić'' kopaju rovove pričom o našim herojima i njihovim zločincima. Za ostale, Bošnjake, Srbe i Hrvate, koji nisu u krivičnim evidencijama, nema mjesta u ovoj rovovskoj borbi za glasove. Njih, iako su većina, ne primaju u zgradama vlada, skupština, Predsjedništva i drugih institucija vlasti mada nijedan zakon ne zabranjuje vođama da u svojim kabinetima dočekuju i "moralno" podrže ljude koji nemaju citostatika za nastavak liječenja od raka ili roditelje učenika čije su škole izvor zaraze. Doduše, kod nas nijedan zakon ne zabranjuje ni da se u institucijma vlasti organizuju prijemi za osuđene ratne zločince, za osumnjičenike ili da se budžetski novac troši za plaćanje prevoza osuđenicima, koji se po izdržavanju haških presuda vraćaju u Pale ili u Beograd. Ako je do zakona, Izetbegović, Lagumdžija i Radončić legalisti su jednako kao i predsjednik RS Milorad Dodik kada plati avion za Biljanu Plavšić, osuđenu za ratni zločin. Ako je do morala (a bošnjački lideri rekoše da su Oriću dali moralnu podršku), mogli su biti malo dalekovidniji pa razmisliti šta čine svojoj BiH primajući Orića u zgradi Predsjedništva BiH, koje je kolektivni šef države.
Umjesto da u izbornoj godini za glasače izmišljaju nova obećanja o prosperitetu (jer su sva ranija izigrali), sada na slučaju "Orić" kopaju rovove pričom o našim herojima i njihovim zločincima
Ta država, po njenom Ustavu, ima dva entiteta, i u njoj žive Bošnjaci, Srbi, Hrvati i nekonstitutivni. Dočekujući nekoga, ko je u očima jednog naroda daleko od ratnog heroja, u sjedištu Predsjedništva bošnjački lideri su, u najmanju ruku, bar na dva sata prisvojili ovu instituciju vlasti. Za posljedicu su dobili najavu Dodika i ostalih srpskih političara o blokadi institucija BiH na koju su, vrlo vjerovatno, Izetbegović, Radončić i Lagumdžija računali, jer se blokiranjem ranije prijetilo i zbog manje osjetljivih "incidenata". Borbu za glasove birača ujedinjeni trojac iz Sarajeva mogao je povesti i da su Nasera Orića ugostili u centrali svojih stranaka. I to bi mediji zabilježili, čulo bi se ko koga štiti, a nikome se u Banjaluci ne bi dalo povoda da eventualnim bojkotom državnih institucija politički parališu BiH. No, u tom slučaju ne bismo dobili još jednu "najveću poslijeratnu političku krizu", zbog koje uvijek stane život u BiH. Da nije Orića, blokada, heroja i zločinaca, možda bi udarna medijska vijest bilo i to što se BiH u petak 31. januara zadužila za još 300 miliona KM. Koje će kad-tad morati vratiti njeni, ionako prezaduženi entiteti.