Nacrt zakona o ispitivanju porijekla imovine, zbog kojeg se ovih dana lome koplja dvije najjače partije u RS - SNSD-a i SDS-a - ima neusaglašenost sa ostalim propisima, preplitanja i sukobe nedležnosti različitih organa, te konfuziju u pravilima procedure.
U oči odmah bode odredba u nacrtu kojom se omogućava da poreski organi mogu u određenim slučajevima izvršiti pretres stana, dok već u Ustavu RS stoji da je stan nepovrediv i zakonom se može propisati da službeno lice na osnovu naloga suda može ući u stan ili druge prostorije mimo volje vlasnika i izvršiti pretres. Takođe se zna kada to isto službeno lice može da uđe u tuđi stan bez odluke suda.
Po tom istom nacrtu Poreskoj upravi RS daju se nadležnosti koje po prirodi stvari, ali i važećim propisima, pripadaju pravosudnim organima, a predložena rješenja su u kolizija sa Zakonom o pravobranilaštvu. Čak i kada bi bilo prihvaćeno predloženo rješenje o nadležnosti Poreske uprave, proizlazi niz problema koji bi onemogućili primjenu zakona. Tako npr. direktor Poreske uprave tužbom kod nadležnog suda pokreće postupak protiv vlasnika, ističući u tužbenom zahtjevu određeni imovinskopravni zatjev. Međutim, Poreska uprava nije nadležna da cijeni valjanost pravnog posla o sticanju vlasništva, niti može ustati s tim zahtjevom ako prije toga u sudskom postupku nije utvrđena ništavnost takvog pravnog posla. Dakle, prethodno se mora pravosnažnom sudskom odlukom utvrditi da je pravni posao ništavan, pa tek onda zahtijevati naknada štete, a postupak o valjanosti tih ugovora, odnosno pravnih poslova, je u smislu zaštite interesa RS u isključivoj nadležnosti Pravobranilaštva. Dalje se propisuje da će se, ako Poreska uprava prihvati nove dokaze kao vjerodostojne, obustaviti sudski postupak odlukom suda. Postavlja se pitanje ko vodi postupak ako Poreska uprava može odlučivati sama o dokazima koji su vjerodostojni, odnosno ako sud mora obustaviti postupak zbog odluke Poreske uprave kojom se novi dokazi prihvataju kao vjerodostojni.
Priča za sebe u nacrtu zakona je vođenje postupka o ispitivanju porijekla imovine. Nacrtom je predviđeno da će se u postupku ispitivanja porijekla imovine shodno primjenjivati zakoni o parničnom postupku, o upravnom sporu i opštem upravnom postupku. Pored toga, u postupak se, umjesto Poreske uprave, pod određenimi ulovima može uključiti Pravobranilaštvo. Van svake sumnje, ovdje se radi o potpunoj neusaglašenosti pravila procedura i postavlja se pitanje njihove primjene na način da se ne dovodi u pitanje pravna sigurnost, jer se upućuje na shodnu primjenu kako pravila kojima se uređuje, kako upravni postupak tako i pravila kojima se uređuje sudski postupak. Sa druge strane, promjena postupajućeg organa, u smislu zaštite interesa Republike, i uslovi pod kojima se odvija, takođe, otvaruju prostor za neefikasnost - stvaraju se pretpostavke da se teret neefikasnosti u radu i odgovornosti prebacuju s jednog na drugi organ.
U nacrtu se propisuje i da je Poreska uprava dužna da prihvati ponudu za zaključenje sporazuma kojim se imovina za koju nema dokaza da je zakonito stečena prenosi na Republiku. To znači da vlasnik opisane imovine daje ponudu koja može biti nepovoljna i/ili štetna po interese Republike, ali je i Poreska uprava dužna da prihvati takvu ponudu!
Van domašaja ostaju i situacije gdje je nužno zaštititi građane i pravna lica od kojih je imovina nezakonito stečena, što otkriva prave intencije predlagača. O definisanju pojedinih izraza u nacrtu zakona, čiji je predlagač SDS, nećemo trošiti papir, ali ćemo samo napomenuti da su nestručni te da neke odredbe nemaju elemente pravne norme.
Nisam protiv ovog nacrta zakona, ali pravni stručnjaci iz SDS-a morali su se malo više potruditi kada su ga osmišljavali i pisali. Bar je trebalo, ako ništa drugo, da ga napišu stručno da ne blate i ne sramote pravničku struku.
Ovako se nameće zaključak da nacrt zakona predstavlja prvenstveno politički akt, a ne nastojanje da se u pozitivno zakonodavstvo RS uvede zakonski propis koji će svojim rješenjima doprinijeti efikasnoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.