Opasno se na tri strane u Bosni i Hercegovini zahuktala "borba za demokratski sistem". Tako bar ključni politički akteri zovu aktuelnu baražnu paljbu iz skupštinskih i saborskih klupa.
U Republici Srpskoj glavno sredstvo u toj borbi je referendum, riječ koja odavno na našim prostorima ima puno veću težinu nego termini život, pravda ili poštovanje. Politički vrh RS tvrdi da provođenjem referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH samo žele iskoristiti zakonom garantovano pravo da čuju mišljenje naroda a sve zarad zaštite Dejtonskog sporazuma. Opozicija nije zagrijana za ovakav vid zaštite Dejtona jer bi time priznali da su prije sedam-osam godina poslanici SDS-a i PDP-a počinili smrtni grijeh kada su u državnom parlamentu glasali za zakone o Sudu i Tužilaštvu BiH, koje je prethodno nametnuo visoki predstavnik.
Nasljednici politike iz RS koja je legalizirala OHR-ov dekret danas je, u referendumsko vrijeme, na udaru kritika "pravovjernih" koji ih optužuju za izdaju. Zato vladajući i namjeravaju ispitati puls naroda i time učvrstiti svoj stav da su bh. pravosudne institucije neprihvatljive, a izdajnici će dobiti pravosnažnu presudu o svojim nepodopštinama.
Junake spremne za odbranu ustavnog poretka, vladavine zakona i ostalih tekovina demokratije ima i Federacija BiH. Poslanici i delegati u federalnom parlamentu u niskom su startu kako bi u srijedu usvojili deklaraciju koja će, kako tvrde, osujetiti i zaustaviti pokušaje podrivanja temelja države BiH.
Još nije bilo utvrđeno ni da li će deklaraciju o NATO i EU opredjeljenosti podržati samo vladajuće ili i opozicione stranke HDZ BiH i HDZ 1990, iz Republike Srpske su kolegama u Parlamentu FBiH poručili da nemaju pravo ni zasjedati a kamoli odlučivati zbog akata usvojenih u Skupštini drugog entiteta. Ova poruka bi imala smisla da se Narodna skupština RS, na istoj sjednici kada je usvojena odluka o referendumu, nije izjasnila i o validnosti vlasti Federacije BiH za koju utvrdiše da je nelegalna. Neprincipijelnost je, valjda, dopuštena kada se priprema otpor nezakonito nametnutim rješenjima.
Biće zanimljivo gledati koliko će principijelnosti pokazati članovi oba doma Parlamenta FBiH prilikom usvajanja najavljene deklaracije. Ovaj dokument, za koji znamo da nikoga ni na šta ne obavezuje nego tek poziva i apelira, osim pitanja euroatlantskih integracija, bavi se i problemom vladavine prava i osiguranja institucionalne ravnopravnosti naroda u FBiH.
Znači li to da će vladajuće stranke okupljene oko SDP-ove platforme, deklaracijom priznati da su same institucionalno obespravile Hrvate jer su iz vlasti istisnule dva HDZ-a, koji su dobili najviše glasova birača iz hrvatskog korpusa? Ili će usvojenim dokumentom ozvaničiti ono što već znamo - da jesu za jednakopravnost svih, ali tek onako deklarativno i u priči, čisto da im politčki govori ljepše zvuče? Ako samo deklarativno ustvrde da podržavaju vladavinu zakona, poručuju li time da neće čak ni ukoriti svog ministra u Vladi FBiH koji se javno pohvalio kako je neke izdavače oslobodio plaćanja carina na knjige iako je ova oblast regulisana državnim zakonom, a ne entitetskim zakonom?
Uvrijeđeni lideri dva HDZ-a, sa deklaracijom ili bez nje, od Parlamenta FBiH ne očekuju ništa još od 17. marta kada je izabrana nova vlast koja opstaje na privremenoj odluci visokog predstavnika. Zato su i organizovali Hrvatski narodni sabor i usvojili svoju deklaraciju, pardon rezoluciju, čija je suština u bajatoj priči o ukidanju dvoentitetskog uređenja BiH i potrebi uspostave hrvatske federalne jedinice. Osnivanje Glavnog vijeća Sabora i imenovanje saborskog predsjednika jedine su novosti koje je iznjedrio ovaj svehrvatski skup.
Na čelo Glavnog vijeća postavljen je lider HDZ 1990 Božo Ljubić, dok je Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH, izabran za predsjednika Sabora. Na stranu zluradi komentari članica Platforme kako je saborovanje u Mostaru bilo druženje članova dvije stranke a ne svehrvatski miting, činjenica je da Glavno vijeće još nema plan svoga rada. Priznao je to i Čović izjavom da će institucije osnovane na saboru do sredine maja "osmisliti način rada" i tek tada će, kako reče, početi voditi jasnu politiku na zaštiti Hrvata u BiH. Slučajno ili ne, u vrijeme kada bi trebalo početi vođenje jasne politike za dobrobit Hrvata održava se i 11. sabor HDZ BiH. Čović bi na stranačkom saboru, planiranom za 13. i 14. maj, mogao osvojiti još jedan predsjednički mandat jer je već za ovu funkciju dobio jednoglasnu podršku baze, odnosno mostarskog ogranka HDZ BiH. Koliko god je neizvjesno hoće li institucije Hrvatskog narodnog sabora, kako je obećano, zaista uraditi nešto dobro za BiH, izvjesno je da je ovim skupom Čović betonirao svoju poziciju u partiji.
A zaštita Hrvata? Hoće li biti zaštićeni samim reimenovanjem Čovića za šefa HDZ BiH? Naravno da neće jer se u ovoj zemlji nijedan pomak naprijed ne može napraviti bez postizanja minimuma saglasnosti najmanje tri "strane". To što su one sada svjetlosnim godinama međusobno udaljene neće vratiti hrvatskom narodu pravo odlučivanja u institucijama vlasti. Neće ni Bošnjake uvjeriti da je država neupitna niti će Srbima pružiti garanciju da ih se neće procesuirati samo zato što su Srbi.