Čini se da je danas moral postao izlišan pojam. Ukoliko nekome kažete da je nečije djelo nemoralno, pogledaće vas sa čuđenjem kao da govorite o nekim lanjskim snjegovima. Rijetko se čuje da se neko kvalificira kao moralan čovjek, možda samo prilikom sahrana, kada se drže patetični govori. Živimo u vrijeme opšte pomame za materijalnim dobrima i pohlepa za dobitkom kod većine ljudi je evidentna, pa je moral sve više izlišna kategorija.
U patrijarhalnom dobu dobro se pazilo na ljudskost, na čovjekov obraz, nepisani etički zakoni su veoma uvažavani. Po nekim pravilima čovjek se morao ponašati, a državni zakoni bili su daleko, tamo u nekim kancelarijama, pa je u svakodnevnom životu moral preuzet iz Biblije i Kurana, gdje je mnogo moralnih pouka, igrao izuzetno važnu ulogu. A, onda, u modernom dobu, sve je više zanemarivana ta čudorednost, pa je nemoral u svakakvim oblicima sve više uzimao maha. Još se u bivšem režimu zadržao taj pojam, makar u izvitoperenoj moralnoj podobnosti, ali od kada su vlast kod nas preuzeli nacionalisti, izgubio se i minimum čojstva, kao važećeg parametra u ocjenjivanju valjanosti nekog čovjeka i nekog djela.
Iz osnovnog razloga što su nacionalisti iz bilo kog naroda gledali na druge s podozrenjem, a i činili su mnoge nepodopštine. Osnova morala da ne činiš drugome što ne bi želio da tebi neko učini, postala je potpuno suvišnom. Svi u mom narodu su dobri, pošteni i ispravni, a drugi nipošto nisu takvi, ta parola učinila je od naših ljudi osobe pune netrpeljivosti i nepravičnosti. A, pošto je nacionalizam ušao u sve pore života i moral više ne igra nikakvu ulogu. Onaj ko se poziva na moralne vrijednosti postaje smiješan, a prevaranti, falsifikatori i lopovi postaju herojima današnjih dana, jer su vješto prevarili druge i izbjegli zakone.
Umjesto morala, sve se više forsira pravna država, kao jedini osnov za regulisanje potrebnog ljudskog ponašanja. Međutim, zakoni se donose u našim parlamentima, a parlamentarci su uglavnom sumnjivih profila, što nacionalisti, što pohlepnici na privilegije, pa su u većini slučajeva i zakoni takvi: oblikovani prema interesu samih poslanika ili njihovih mentora. Zato i živimo u zemlji punoj haosa.
Još je nešto ostalo ljudskog digniteta kod ljudi koji su iz svojih domova ponijeli smisao za moral. A kako se naše porodice sve više urušavaju, bilo pod uticajem materijalne bijede, bilo što je na tržištu vrijednost samo materijalna, a ne duhovna, tako i tog porodičnog odgoja sve manje ima. Ovdje treba dodati da su uz porodicu i religijske zajednice bile čuvari etičkog pogleda na život, ali su pojedini sveštenici i hodže unekoliko to doveli u pitanje, iskazujući se kao seksualni manijaci ili pohlepne šićardžije.
Ako pogledamo sadržaj reklama koje emituju sve naše televizije, očigledno je da je cjelokupan fokus tog reklamiranja stavljen na kvalitet spoljašnjeg: na njegu tijela, na čistoću rublja, na njegovane frizure, na dopadljive predmete obuće i odjeće. Samo treba imati novca i čovjek (posebno žena) biće prvaci u svom kraju. A može li se ikako u ovom našem potrošačkom društvu reklamirati duhovni život, vrijednosti koje nisu materijalne prirode? Naravno da je to teško ili potpuno nemoguće. Stoga se treba okrenuti površnim stvarima, a to pogoduje tržišnoj privredi, jer je teško moguće zaraditi novac na unutrašnjim čovjekovim vrijednostima. Pa, ako smo se u potpunosti okrenuli materijalnim dobrima, onda tu moral nema šta da traži.
Pa ipak, mnogo ljudi osjeća da je okretanje drugom čovjeku imperativ njihovog života. Ne možete oguglati na potrebe drugih ljudi, ne možete ostati sami sebi dovoljni kao otok u Tihom okeanu. Pa se takvi ljudi udružuju da bi bili zajedno, da bi drugom pomogli. I dok država muku muči s velikim problemima, ljudi u nekim nevladinim udruženjima čine šta mogu da bi održali čovječnost u društvu. I ovdje kod nas, a u širokom svijetu posebno, razni humanitarci ne daju da se svijet potpuno odrekne moralnih postulata. Čujemo kako mnoge veličine u svijetu, kao Bil Gejts na primjer, daruju zapažene svote novca za druge, koji su u akutnom stanju potrebe. Nažalost, malo je primjera kod nas da naši bogatuni pomažu nevoljnike, radije lovu daju nacionalnim strankama ili reisu za gradnju dvora.
Izgleda kako moralna obnova nema šanse. Previše su svojim pipcima zarobili ljude bankarski sistemi i odnosi kapitala, pa se teško odbraniti od te hobotnice.