Stare lokomotive i vagoni, koje je davno pregazilo vrijeme, te pruge kojim putuju vozovi kojima i najkraće putovanje postaje dugo, trebali bi uskoro postati prošlost.
Zastarjela infrastruktura, prije svega pruge, koje su daleko od evropskog prosjeka, ne zadovoljavaju sadašnje potrebe željezničkog saobraćaja, kao ni prohtjeve putnika i privrednika, koji žele svoju robu prevoziti na jeftiniji način. Finansijska injekcija u vidu 70 miliona evra kreditnih sredstava trebala bi da oživi "Željeznice RS". Nova uprava ovog preduzeća konačno je shvatila da svoje lokomotive i vagone može i treba da održava u vlastitim radionicama, a ne da baca novac. Uz sve to pruža se prilika da ŽRS nešto i zarade, pružajući usluge drugim željezničkim predzećima iz regiona, a time smanje i gubitak, koji na godišnjem nivou iznosi preko deset miliona KM, i dodatno opterećuje preduzeće.
Povećanje brzine na prugama je drugi veliki problem, bez čega, realno gledano ŽRS ne mogu biti konkurentne na sve zahtjevnijem regionalnom tržištu. O evropskom tržištu i mjestu koje bi ŽRS zauzele, ipak, je još rano govoriti. Ako prosječna brzina vozova koji "jezde" našim prugama još iznosi manje od 100 kilometara na čas, a u zemljama regiona je ta cifra dvostruko veća, očito ćemo morati sačekati još mnogo godina, da recimo put od Doboja do Banjaluke, putničkim vozom ne traje gotovo tri časa. Što se tiče međunarodnog saobraćaja, standardi koji postoje, sada su "nemoguća misija" za ŽRS, jer ipak vagoni stari 20 godina i lokomotive, koje su u još gorem stanju i broje po 40 godina, ne mogu se upustiti u trku sa "čudovištima" koja saobraćaju Evropom.