Željezničare u RS proteklih dana ispunila je nevjerovatna sreća. Nakon dužeg vremena dobili su punu platu i to za oktobar prošle godine, a sve u skladu sa dogovorom o prekidu štrajka sklopljenog sa Upravom "Željeznica RS" i Vladom RS.
Srećniji će biti još kada im na osnovu sporazuma do 10. marta bude isplaćeno 30 odsto lanjske septembarske plate, a u drugoj polovini idućeg mjeseca cijela novembarska plata. Očekuju, takođe, i isplatu četiri preostale razlike plata zaostalih još od prije četiri godine.
Vlada RS, odnosno poreski obveznici, tako su na sebe preuzeli isplatu devet miliona od ukupno 21 milion maraka koliko ŽRS duguju radnicima, dok su se željezničari vratili u vozove koji sada redovno saobraćaju.
Situacija je prividno smirena, kreće se u restrukturiranje (šta god to podrazumijevalo), ali se iz tog sistema naokolo širi neprijatan miris truleži javnog preduzeća koje se godinama koristi za pljačku, uhljebljavanje stranačkih kadrova i nekontrolisano zapošljavanje.
Postoje dokazane, ali su daleko brojnije afere koje su se provlačile kroz medije i tužilaštva, ali nikada nisu doživjele sudski epilog. Javnosti je zasigurno najpoznatiji slučaj nezakonite prodaje i raspolaganje sa 104 teretna vagona u vrijednosti od 1,6 miliona maraka i prepisivanje državnog zemljišta privatnoj firmi "Peti neplan" iz Omarske, kod Prijedora. Za ta krivična djela nekadašnji generalni direktor ŽRS Sreten Telebak i grupa njegovih saradnika osuđeni su zbrino na nešto više od šest godina zatvora, dok je Borka Trkulja, tadašnji predsjednik Upravnog odbora preduzeća, koja je priznala krivicu, zaradila uslovnu kaznu od osam mjeseci.
To je ono što je potvrđeno i čini tek grudvu na vrhu ustajalog ledenog brijega. Ispod se valjaju mnogo krupnije malverzacije u kojima su šefovi ŽRS trpali lovu u svoj džep, od kupovine neadekvatnih i nepotrebnih vučnih vozila, opreme i dijelova, do angažovanja trećih lica za popravku voznog parka dok radionice preduzeća zvrlje prazne. I glavni revizor javnog sektora RS Boško Čeko utvrdio je da ŽRS svojevremeno pojedinim privatnim firmama bliskim rukovodstvu preduzeća nisu naplaćivale zakup niti korištenje usluga. Upućeni u zbivanja u tom sistemu ukazuju i na pronevjere kroz pretovar teretnih vagona tako što ŽRS fakturišu prevoz jedne količine, dok se u vagonima nađe daleko više robe, čime nadležni omaste brke.
Javnost je nedavno uskomešalo i suđenje čelnicima "Hrvatskih željeznica", na kojem su šefovi u željeznicama u RS i FBiH Srećko Šaran i Ekrem Hastor prozvani da su uzimali proviziju od deset centi po toni prevoženog tereta za razne kompanije. Njih je u iskazu hrvatskim istražiocima pomenuo jedan od optuženih koji je priznao da je potpisivao fiktivne fakture i ukazao da se novac izvlačio za potrebe plaćanja provizije saradnicima iz susjednih država, posebno iz BiH.
Povodom tih tvrdnji policija RS je pokrenula istragu, dok su prozvani bivši šefovi željeznica negirali umješanost, te je preostalo da se vidi da li će ovo završiti kao još samo jedna medijska priča bez sudskog procesa. Vrlo indikativno je da su upravo nekadašnji rukovodioci u ŽRS Borka Trkulja i Srećko Šaran, koji su bili na optuženičkoj klupi i osuđeni, nakon napuštanja tog preduzeća, gle apsurda, dobili unapređenje. Trkulja je zasjela u fotelju direktora Regulatornog odbora željeznica BiH, u kojem radi i Šaran. Tipična kadrovska vrteška za bh. prilike - što se više provlačiš po sudu, to za partijsku vrhušku stičeš bolju referencu za premještaj na višu funkciju.
Za to vrijeme finansijska dubioza "Željeznica RS" je kroz višegodišnje marifetluke narasla na 160 miliona KM, dok su dugovi preduzeća premašili 130 miliona. Finansijski izvještaji otkrivaju da je željeznički sistem RS svaku godinu završavao sa gubitkom zaključno sa rekordnih 26,5 miliona u kriznoj 2009. godini.
Na to je svakako uticalo i prekomjerno zapošljavanje radnika, što je posebna priča. U posljednjih šest godina, prema zvaničnim podacima, platni spisak ŽRS je duži za 600 mjesta. Stvarni broj primljenih radnika je, naravno, daleko veći ako se zna da je mnoštvo starijih željezničara otišlo u penziju, dok su mnogi primani ne određeno vrijeme ili su se vodili kao honorarci i drugi spoljni saradnici. Prema analizi nove Uprave preduzeća, oko 800 radnih mjesta je precijenjeno u kvalifikacionoj strukturi, pa tako ima radnika sa srednjom školom koji zbog nakaradne sistematizacije primaju platu kao da su završili akademiju nauka.
Čelnici ŽRS su masu radnika na jasle javnog preduzeća uglavljivali pred izbore, pogotovo što su se i sami, kao bivši direktori Stojan Lazarević i Petko Stanojević, kandidovali za ulazak u republički parlament. Zahvalni zaposlenici, članovi njihovih porodica, šira rodbina i prijatelji, su ih, suvišno je reći, za taj "hrabri i vizionarski" potez nagradili poslaničkim mjestima.
Za sve to vrijeme poreski obveznici u RS, preko republičkog budžeta, godinama plaćaju više desetina miliona subvencija za opstojnost tog gubitaškog javnog preduzeća. Vlada je, pored toga, građanima natovarila na otplatu i višestruko vrednije inostrane kredite koji se podižu za modernizaciju željezničkog sistema, čiji šefovi i pokrovitelji iste te građane godinama vuku za uši praveći ih magarcima koji služe da dobro podmetnu leđa i majmunima koji treba da otvore novčanike.
"Željeznicama RS" je van svake sumnje neophodna gvozdena metla i radikalna sveobuhvatna transformacija. Ukoliko to izostane, trula lokomotiva će sama izletjeti sa pruge direktno u bankrot.