Stanujem u zgradi koja ima dvadeset spratova. Svakodnevno u prizemlju pred ulazom u lift stoje gomile otpada. Gotovo jedino su to reklamni oglasi, koje firme ubacuju u poštanske sandučiće. Nisam zapazio da iko čita, nego jednostavno baca. Što će reći da je to reklamiranje uzaludno bačen novac. No, sigurno da firme tu ne gube, jer pare uložene u propagandu jednostavno se ukalkulišu u cijene njihovih proizvoda. U konačnici mi svi plaćamo taj otpad koji nam se mota oko nogu.
Nisu samo zagađeni naši haustori, nego su zagađeni svi naši gradovi. Ima, naravno, dosta i običnog smeća, ali prevladava zagađena atmosfera, gdje nas drsko i bezobrazno na svakom koraku dočekuju raznovrsni plakati, bilbordi, preko kojih nam se govori šta da kupujemo, šta da radimo, kako da se ponašamo. Oni koji postavljaju te reklamne panoe računaju na našu podsvijest, koja će registrovati njihovu poruku. A, toliko je toga da nam ni u kakvu pamet ne može više ništa stati, pa se čini da je tu uludo potrošen novac.
Postali smo pravo potrošačko društvo, mada zapravo para za potrošnju nemamo. Pa sve te šarene reklame izgledaju kao ogledalo dobrostojećeg društva. A, uistinu to je samo zagađivanje naše percepcije, našeg mentalnog života.
Mada možda nisam u pravu, ali mi mnoge reklame na televiziji izgledaju besmislenim. Neka me žene demantuju, po brojnim reklamama za bojenje kose ispada da pripadnice ljepšeg pola ništa drugo u životu ne rade nego samo boje kosu. Koliki je broj tako obojenih? Pa ako baš i nije tolika navala za to farbanje, kao i za higijenske uloške, onda su naši mali ekrani zagađeni reklamama kao šarenim lažama, što se većinu ljudi ne tiče. Posebna su priča poruke koje su stupidne, idiotske, pa one neduhovite, nerazumljive. Jasno da je televizijskim šefovima jedino stalo do novca od reklame, ali i to je njihov sadržaj, pa bi morali oglašivače da upozore na te mnogostruke nepismenosti u reklamiranju. Ako s pravom neće pustiti poruku s govorom mržnje, onda bi trebalo da ne emituju reklamne budalaštine, koje zagađuju gledaoce.
U toku su pripreme za lokalne izbore, pa su se političke stranke razmahale da nas uvjere kako je upravo glas za njih glas za naše dobro i bolje sutra. Tek ti su slogani koješta. HDZ poručuje: "Izborimo svoje!" Kad bolje razmislim, to je potpuno glupo! A, većina partija se opredjelila za patetično, slinavo pozivanje na patriotizam, otadžbinu, ljubav za zemlju. Gotovo sve su te stranke zaboravile da su ovo izbori za lokalnu upravu, pa je čudno da narod usmjerava da "glasa srcem" (SDA), valjda se boje da glasaju pameću. Ako SNSD kaže: "Moja kuća Srpska", zapravo ništa time nije rečeno, nego obznanjena jedna puka fraza. Ponavljam: ovo su lokalni izbori, gdje pažnja treba da bude usmjerena na komunalne probleme prije svega. A, imamo zagađenje okoline šupljim frazama.
Ovdje se na prvom mjestu postavlja pitanje vrijednosti. Pobrkali smo šta valja, a šta ne valja, sve nam je isto. Nema autoriteta koji će glasno reći šta je vrijedno u ovom našem životu, u ovom našem društvu. Tako je svaka oblast zagađena boflom, švindlerajem. Mladi hrle na koncerte narodne, zabavne i rok muzike. A, ima li iko da kaže: ta i ta grupa je nekvalitetna? Pošto se samo reklamiraju te pjevačice i igračice, bez ikakvog javnog ocjenjivanja, izgleda da je svejedno kakav je kvalitet tih izvođača. Hoću reći nema ozbiljne muzičke kritike, kao što nema ozbiljne kritike u bilo kojoj oblasti društvenog djelovanja.
Zašto nemamo kritike, pa nam je kvalitet zagadio svaku poru života? (Jedino se u medijima javljaju kritičari političara i političkog života). Prave se prostorni planovi u našim gradovima, a da nikada nisam naišao na autoritativnu ličnost koja bi sa strukom i znanjem ukazala na vrijednosti i nedostatke izvjesnog plana. Pa nam se događa bruka oko mostarskog hotela "Ruža". Čak ni u umjetnosti nismo uspjeli stvoriti konsekventnu umjetničku kritiku, jer ne postoje imena za koja se može reći da su autoriteti.
Mnogo je razloga zašto nam je život uneređen. Ali kako napraviti sustavnu korekciju u bilo kojoj oblasti, kad na najvišem nivou tri političara imaju tri suprotstavljena mišljenja. Pa kako gore, tako sve do dolje nema ocjene šta valja. Zato smo zagađeni svakojakim đubretom, naročito misaonim.