Ako Vojislav Koštunica ikada bude napisao memoare, naslov će morati da pozajmi od Paula Koelja. Jer za ono što je u životu radio nema boljeg naslova od Koeljovog - ''Dnevnik jednog čarobnjaka''.
Kada je kao mali, naivnim dečjim osmehom, ubedio roditelje da je dobar mamin sin, koji zimi u kaputiću stoji po strani i gleda kako se ostala deca sankaju, a leti sa bezbedne distance gleda kako jurcaju za nekom loptom po prašini, tu nije bilo ničeg spornog ni sumnjivog. Ni kada je posle rata sebe predstavio kao građanskog nacionalistu, s obzirom na to da mu je otac, kao što piše u njegovoj friziranoj biografiji, ''došao u sukob s novim vlastima''.
Ali, u onome što se dešavalo nakon toga nisu čista posla. Jer, ako je bio žrtva komunističkog režima, kako se školovao, završio fakultet i postao asistent na Pravnom fakultetu? Kako, ako nije nekim čarobnjačkim veštinama ubedio okolinu da je, iako nije bio skojevac i član partije, ipak lojalan i napredan omladinac. Onda je magistrirao, pa doktorirao i nekim čudom ubedio svoje kolege da je intelektualac. Iako njegova doktorska disertacija ima oko 80 strana. To se u književnosti zove duža pripovetka ili novela, a nikako roman. Ali, našem čarobnjaku je i to pošlo za rukom. Da umesto na 200-300 strana doktorat smesti na 80. Potom je omađijao one koje je ranije ubedio da je lojalan omladinac i preko noći ponovo postao disident i žrtva Brozovog totalitarnog režima.
Gotovo četvrt veka je bio ''disident i borac protiv totalitarizma'', ali je tu ''borbu'' vodio iz Instituta društvenih nauka u kojem uglavnom nije radio ništa. Pardon, stigao je da napiše jednu knjigu zajedno s ideologom SPS drugom Ratkom Markovićem. Međutim, sve to nije mu smetalo da lidere DOS-a 2000. ubedi da je istinski opozicionar i protivnik Miloševića. Kako drugačije nego čarobnjaštvom. Posle nas je, istim metodama, ubedio da je demokrata, reformator, evropejac, legalista i ko zna šta sve još. Pa najveći Srbin posle Njegoša koji će večno čuvati ''dva oka u glavi''. Posle je volšebno o tom drugom oku pričao sve najgore, da bi danas na Crnu Goru gledao kao na smrdljiv sir. Hipnozom je ubedio i Legiju da mu je prijatelj, a onda ga častio sa 695 godina zatvora. Vradžbinama i magijom je ubedio policijske i vojne generale da je protiv Haga i da Ustav Srbije ne dozvoljava izručenje naših građana ovoj nelegalnoj instituciji, a onda je njih 15 poslao baš tamo.
I kada mu je sve to pošlo za rukom, što vas onda čudi što je na vrhuncu svoje čarobnjačke karijere, baš kao biblijski Lazar, rešio da oživi mrtvaca. Onog koji je tragično stradao od ''Milosrdnog anđela''. Koga smo oplakali i ožalili pre gotovo deset godina. I ako neko misli da je ovo neadekvatan i predug uvod za priču o završnoj fazi ''spasavanja'' Kosova u predvečerje proglašenja njegove nezavisnosti, neću se složiti s njim. Jer se ovo što se dešava u Srbiji pod dirigentskom palicom ili čarobnim štapićem Koštunice može objasniti jedino uz pomoć, ako ne mračnih, a ono svakako onostranih sila.
Tu razum i logika ne pomažu. Jer, da se ne lažemo, da nema Koštunice, političkih partija, poslanika, ''nezavisnih'' analitičara i lažnih patriota, koji Kosovo brane u Kosovskoj Mitrovici, a stanove i lokale kupuju u Nišu, Vranju i Beogradu, temu Kosova niko ne bi ni pominjao. Sve bi prošlo bez lažnog patosa i veštačke dramatike i stalo u nekoliko minuta vesti koja bi otprilike glasila: ''Danas je Skupština Kosova donela Deklaraciju o nezavisnosti. Vlada i Skupština Srbije odbacuju i poništavaju ovaj akt i svim diplomatsko-pravnim sredstvima će nastaviti borbu za zaštitu naših interesa''! Razumem, prihvatam i podržavam. Umesto toga, oni me mesecima i godinama terorišu i smaraju svojim šupljim i besmislenim pričama, rezolucijama i saopštenjima.
Na kraju krajeva, šta će se pa to desiti za dan-dva? Kosovo će proglasiti nezavisnost, a mi je, za razliku od SAD, većine zemalja EU i mnogih zemalja u svetu, nikada nećemo priznati. Misija EU će doći na KiM i život će se nastaviti. A, šta će biti s tim famoznim i tajanstvenim Akcionim planom Vlade? Baš ništa, biće to još jedna u beskrajnom nizu Vojinih budalaština, koje, ruku na srce, idu na dušu i onih koji podržavaju tog ''političkog ludaka''.
Čisto sumnjam, da ćemo prekinuti diplomatske odnose sa državama koje će priznati KiM, jer ih nismo prekidali ni s onima koji su nas bombardovali. Umesto toga, pozvaćemo svoje ambasadore na konsultacije u Beograd. Konsultovaćemo se mesec-dva ili šest, a onda ih, kada se strasti ohlade vratiti nazad. Uostalom, takav scenario je nesvesno najavio i šarlatan od ministra za KiM, u jednom od poslednjih javnih nastupa.
Uvešćemo ekonomsku blokadu KiM? Sumnjam, jer bi to više naškodilo Srbima koji dole žive, nego Albancima, koji bi ''hleb i mleko'' uvozili iz Hrvatske i Slovenije. Tužićemo one koji priznaju KiM Međunarodnom sudu pravde ili čak njihovim sudovima? Te budalaštine su već viđene pre deset godina, kada je Milošević sudio NATO-u, Klintonu, Širaku... Sazvaćemo hitnu sednicu Saveta bezbednosti? U međuvremenu je i sazvana i održana, bez ikakvih rezultata, jer tamo veto nemaju samo Rusi, već i mnogi drugi!
I šta još? Hoćemo li ratovati? Naravno da nećemo, jer nemamo ni s kim, ni s čim. Uostalom, ne treba biti mnogo pametan, pa pretpostaviti da su ''zapadne zemlje'' diskretno ili direktno uticale na Tadića, da nakon parlamentarnih izbora po svaku cenu vladu napravi sa DSS-om. A, to je odgovaralo i DS-u i DSS-u, pa čak i radikalima, koji su boga molili da ih mimoiđe ta gorka čaša. Nakon toga su zapadnjaci verovatno insistirali kod Tadića da policiju prepusti Koštunici, a za sebe uzme resor odbrane. Računajući da je bolje da ministar odbrane i načelnik Generalštaba budu normalni ljudi, poput Šutanovca i Ponoša, a ne neki ostrašćeni radikalski generali ili Vojini obožavaoci. Zato nema ni teoretske šanse da Vojska Srbije s bilo kim ratuje povodom najavljene nezavisnosti KiM. A, pošto je Tači nedavno posetio kosovskog Srbina, koji ima devetoro dece i poklonio mu traktor, jasno je da ni njemu ratovanje ne pada na pamet.
Obrni okreni, jedino čarobnjak može da nas iznenadi, jer s tim čarobnjacima nikada niste načisto. Pogotovo s onim zlim, u koje spada i ovaj naš. Ali, i on je, svestan svoje nemoći, kao ''mala maca'' na konferenciji za štampu u Vladi pomirljivo rekao da Srbija nije u sukobu s EU, već samo skromno primećuje da bi slanje misije EU na KiM bez odluke Saveta bezbednosti bilo protivpravno i ništa više.
Zato će ovo biti još jedna promašena i besmislena predstava našeg zlog čarobnjaka. Nadajmo se i poslednja!!!