Završena je, srećom, dugonajavljivana međunarodna konferencija o takozvanoj evropskoj perspektivi Bosne i Hercegovine i njenih susjeda. Važni gosti iz Evropske unije, SAD, Rusije i nekoliko međunarodnih organizacija proveli su 24 sata u Sarajevu, neki i manje. Pozirali su brojnim novinarskim ekipama, upitali jedni druge za zdravlje sve se teatralno rukujući i otišli tamo gdje ih čeka mnogo više posla.
Nama su ostavili poruke da je održani politički skup bio uspješan jer je ispunio zadati cilj: "ukazali su na važnost koju Evropska unija pridaje regionu zapadnog Balkana".
Mnogo smo im važni. Vidi se to iz svih konkretnih, obećavanih, a neurađenih stvari.
Prije 2. juna najavljivali su iz Brisela imenovanje svog specijalnog izaslanika za cijelu regiju. Onda su tokom boravka u Sarajevu shvatili da stanje u BiH i njenom okruženju nije toliko teško da treba da postave svog namjesnika da gasi požare.
Obećavali su i saopštiti datum ukidanja viza za građane BiH i Albanije. Nisu ga obznanili. Umjesto toga, rekoše da smo na dobrom putu, da nema više političkih prepreka i da nas u kretanju po Evropi sputava tek nekoliko tehničkih detalja.
Sada je, kao, sve na nama. Bilo je i ranije. Ne mogu oni zadavati uslova koliko ih mi možemo ispuniti, a sve s mukom popola. Kad i novopostavljene prioritete završimo, administracija u Briselu izvadiće iz svojih ladica nešto još novije, što će nam biti još sitnija prepreka viznoj liberalizaciji. Da, sve je do nas i naše svijesti koliko smo beznačajni u globalnoj evropskoj igri. Tu igru BiH neće dobiti sve dok njena vlast ne shvati da Evropi naše haotično stanje ne smeta, nego s vremena na vrijeme i dobro posluži kao odmor od bitke za spas eura i budžeta većine zemalja članica Evropske unije.
Svojim krupnim riječima i simboličnim porukama zvaničnici EU nisu zaobišli ni Hrvatsku, Srbiju i Makedoniju. Tokom trosatnog vijećanja iza zatvorenih vrata u zgradi institucija BiH u Sarajevu usaglasili su se da su i ove države na jednako dobrom putu. Napredovaće ka članstvu u Uniji, ali kad zasluže.
Sve je, dakle, u zaslugama. Stalnim unutrašnjim sukobima i podmetanjima bh. politički lideri zaslužili su da evropski čelnici jednodnevni izlet u Sarajevo, od kojeg su samo hotelijeri imali stvarne koristi, predstavljaju kao prekretnicu u životima tri-četiri miliona ljudi.
Ti isti stranački prvaci zaslužni su da do samog skupa, održanog 2. juna, članovi Predsjedništva države domaćina nisu znali hoće li i oni biti među učesnicima. Ili što niko od predstavnika BiH ni gledanjem u grah nije mogao naslutiti šta će konkretno biti na dnevnom redu sastanka čiji je povod (i) njihova zemlja. Neslaganja među šefovima bh. institucija stranci su, u ovom slučaju Španci, samo iskoristili kao priliku da se besplatno izreklamiraju samostalno organizujući konferenciju u glavnom gradu jedne, balkanske, države. Gosti su vodili glavnu riječ, domaćinima je ostavljeno samo da se pobrinu za sigurnost članova 48 delegacija pristiglih iz cijelog svijeta.
Zbog potpune komocije koju su imali pri režiranju konferencije "EU - zapadni Balkan" nije ni čudo da šef španske diplomatije Migel Anhel Moratinos izjavi da je ovo bio historijski dan. Mnogo je lakše jednoj BiH, kojoj je budžet bijednih pola milijarde eura, obećavati svijetlu, ali apstraktnu, evropsku budućnost, nego misliti o onih opipljivih 15 milijardi eura koliko vlasti Kraljevine Španije moraju uštedjeti do kraja godine.
Slične ili mnogo teže finansijske brige morile su i ostale predstavnike evropskih zemalja, koji su u srijedu u Sarajevu pokušavali ostaviti dojam da su zaista došli zbog stanovnika BiH ili zbog naših komšija. Evropljani su trenutno zabavljeni nedostajućim milijardama eura i ne treba im previše zamjeriti. Razloga da se prigovori vođama bh. naroda u ovom slučaju ima na pretek. Da su zadnjih godina slali manje zapaljivih poruka, da su manje prijetili a bar katkad radili, ove konferencije ne bi ni bilo ili domaćini na njoj ne bi bili tretirani kao ušljiva dječica.
Tu zavađenu "dječicu" dosad su nebrojeno puta pokušavali izmiriti predstavnici svjetskih sila na skupovima po Vlašiću, Kozari, u Butmiru... Nije strancima polazilo za rukom. U zadnje vrijeme naši lideri tvrde da im je dosta tetošenja ili prijetnji sa strane. Radije bi se dogovarali sami. Ali nikako da počnu.
Umjesto toga danima zlurado trljaju ruke i govore da su se stranci propisno izblamirali netom okončanim sarajevskim samitom. Kad ovaj susret više ne bude zanimljiv medijima, domaće vođe vratit će se imenovanjima - jedinom vlastitom prioritetu.
Mnogo je u ovoj oblasti nezavršenog posla, mnogo je i novca u ponudi, a pri kraju su mandati u vlasti. Valja postaviti svoje ljude na čelo državne carine, u ustavne sudove i telekome i sve pod izgovorom zavođenja finansijske discipline i vladavine prava. Vrijeme prolazi. Zajedno s konferencijama i samitima od kojih se ne živi. Samo da još pravi kadrovi zasjednu u zacrtane stolice, biće kasnije volje da se istinski posvete zahtjevima nezajažljive Evropske unije.