Kupim u četvrtak "Politiku". Na dnu naslovne naš jad i bijeda, tuga i nevolja: Vukovar, naravno, ćirilica te najava presude Šešelju - kakva god bila, neće biti dobra vijest.
Ali, na vrhu, u "zastavi" kako se to stručno zove - polet i optimizam: Novak Đoković, srpski superbrend, tip koji je prošlog tjedna bio na naslovnici "Newyorkera" dok je "Vogue" njegovu djevojku upravo proglasio za globalnu it-girl (glavnu žensku u medijskom opticaju). Novak kaže da je "Vanja izuzetak, a Vučić veoma sposoban". Vanja je, naravno, Udovičić, kapiten vaterpolo reprezentacije. Star je trideset i jednu godinu, dao je 330 golova i sad je postavljen za ministra sporta i omladine. Vučić je, naravno, Aleksandar, star četrdeset i tri godine, prvi potpredsjednik vlade "zadužen za odbranu, bezbednost i borbu protiv korupcije i kriminala". Znači za sve, jer malo ti toga ostane izvan djelokruga ako u Srbiji postaneš nadšef policije, Debea, Kosa, Instituta za bezbedenost, specijalnog tužilaštva, svekolike murije i ostalih organa s kojima surađuju svi oni likovi koje predstavlja Bata Stojković Bubuleja kad u genijalnom Kovačevićevom "Balkanskom špijunu" kaže: "A na Dan bezbednosti, ako me se sete, sete, a ako ne, ja ću svejedno raditi i raditi…" Zapravo, kad sad gledaš političku sliku Srbije, vidiš da osim vlasti, koju drži Vučić, još postoje samo neke suputničke stranke i strančice usredotočene na praćenje svog "koalicionog potencijala" s vladajućim naprednjacima: nesprestano ga mjere kao opsesivni penzioneri tlak ako se uspiju domoći digitalnog tlakomjera.
Možda Vučić nije primjeren demokrat, nego više onako, vješt domaći političar kao Pašić, koji je rasrđenim Srbima kad su prije sto godina iskazivali podjednako nezadovoljstvo državnicima na vlasti rekao - kakvi ste mi vi Englezi, takav sam vam ja Gledstone…
U svemu tome, između vukovarske ćirilice i Šešelja na dnu stranice i superbrendiranog Đokovića koji hvali Vučića, čovjeka koji je, razumije se, u novu vladu i postavio Udovičića, kao i ministra financija Lazara Krstića (29) te ministra pravde Nikolu Selakovića (30), na sredini stranice dominira povezana vijest otisnuta velikim slovima: STRANCI KUPUJU ZVEZDU I PARTIZAN. Bio bi tu i uskličnik da je "Politika" tabloid, a ne "morning paper", jutarnje novine, koje je, priznajem, premda sam svojedobno davao suprotnu ocjenu, odlično redizajnirao Mirko Ilić, zagrebački artist iz New Yorka.
Najava prodaje "Zvezde" i "Partizana" fenomenalan je događaj što mijenja sportsku i političku konfiguraciju Balkana.
U Hrvatskoj, jedan je Talijan kupio NK "Rijeka" i klub je odmah ušao u europska natjecanja. Kaos, korupcija i beznađe sporta u državnom, "javnom" vlasništvu, smjesta je zamijenio zdrav, produktivan optimizam
poduzetničkog angažmana za lovu, umjesto za apstraktnu dobrobit društva i čovječanstva. To uvijek toliko košta, a popraćeno je demagogijom koja podiže opću razinu rezignacije i narodnog idiotizma. Isto tako, čim se "Zvezda" i "Partizan" stvarno privatiziraju i dobiju prave, strane kapitaliste za vlasnike, postat će neodrživo sadašnje stanje u "Dinamu" i "Hajduku". Pokazat će se da sve ne treba biti tako kako se tvrdi da mora, jer valja čuvati ono što je "naše" i to tako da se stavi na raspolaganje beskrupuloznim lokalnim gulamferima koji pritom ne daju ni pare.
Nepodnošljivo da "Rijeka", "Zvezda" i "Partizan" normalno funkcioniraju, dok na "Poljudu" i u "Maksimiru" vlada depra, pojavit će se neki Kuvajćanin i fasovati "Želju"
Srpska i hrvatska neuspjela država u tihoj su konkurenciji, što se skriva, ali je nesumnjivo, jer vijesti o postignućima u susjedstvu djeluje na raspoloženje birača i čim je "Jat" prodan "Etihadu", hrvatski ministar prometa kupio je nekoliko avionskih karata da odleti u Singapur i ondje ponudi "Croatiju" velikom "Singapore Airlinesu". Budući da je to jedan neuk Zagorac, kvazisocijalist koji je glumio učenjaka po nekim veleučilištima u okolici Zagreba, nije shvatio da pokušava poslovati s kompanijom u kojoj je jedan od krupnih dioničara Minos X. Kyriakou, grčki magnat, milijarder, isti onaj kojega je hrvatska vlada nedavno grubo odbila kad je htio otvoriti komecijalnu televiziju u Hrvatskoj i u domaći medijski sektor investirati gotovo trideset milijuna eura, što je prava "greenfield" investicija, o kakvima vlada sanja, ali ih ne zna privući. Tipovima kao što je taj ministar prometa trebalo bi stoga ostaviti da se bavi brendiranjem "direktora", zagorskog kiselog vina, o čemu je napisao doktorat, ali od njega sigurno neće profirtirati sport, ekonomija ili politika.
Dođe li do privatizacije "Dinama" i "Hajduka" zato što će postati nepodnošljivo da "Rijeka", "Zvezda" i "Partizan" normalno funkcioniraju, dok na "Poljudu" i u "Maksimiru" vlada depra, pojavit će se neki Kuvajćanin i fasovati "Želju". A što će onda svi ti odvratni kapitalisti napraviti? Oni su, kao što je poznato, zli globalisti, koji samo misle na profit i ne haju mnogo za naciju i kulturne vrijednosti do kojih toliko drže organizirane bande propalica, lezilebaroša i alkoholičara koje se prikazuju kao "navijačke skupine". Možeš se okladiti da će ti kapitalisti odmah stvoriti neku balkansku ligu da povećaju gledanost i zarade pare. Zaposlit će puno kršnih zaštitara, postaviti nadzorne kamere i jako povećati cijenu ulaznica. Lokalpatrioti neka onda prate domaću, zonsku ligu i svoje pulene gađaju bocama pive urlajući "Evo ti na, vušlivec pokvareni!" Televizijska prava za prijenos utakmica lige odjednom će postati strašan biznis u koji će ući regionalne komercijelane televizije što će se formirati čim na terenu bude dovoljno novca, pa se interesi rekombiniraju, recimo tako da "Warner" preuzme CME, u kojem i sad ima većinu dionica, a s njim dobije "Novu TV", a zatim prekupi srpsku "Prvu" i bosanski OBN i poveže ih u regionalnu TV mrežu, koja otkupi prava za prijenos Balkanske nogometne lige (zvat će se zapravo Heineken South European Prime, ili tako nekako).
Kad se sve to dogodi neumitnim djelovanjem povijesti i Europske unije, što će učiniti siromašni Zdravko Mamić? Više neće moći kontrolirati ligu i tržište nogometaša preko svog kluba koji se zove "Dinamo", a mogao bi se zvati i "Amistad". To je klub u kojem se igra najgori nogomet u univerzumu, pa su se protiv njegova sportskog personalnog režima pubunili čak i navijači, polupismeni debili koji su sve nove, lijepo obnovljene klasicističke palače u zagrebačkom Donjem gradu ukrasili nevješto ispisanim grafitima - "Mamiću cigane".
Sve to dogodit će se zbog nečega što je pokrenuto u Srbiji, dok su u Hrvatskoj vlada i ministarstvo nadležno za sport jadno propali pokušavajući da "isuše kaljužu" u kojoj su se, međutim, sami utopili. Najavljeni rat protiv Mamića, izgubili su. Htjeli su dovesti Bobana, ali su morali prvo smijeniti Srebrića i Markovića te povesti kaznenu ekspediciju na regionalne sportske saveze, promijeniti zakon i statute, zbaciti lokalne funkcionere koje kontrolira hercegovačka sportsko-kriminalna mreža, provesti i dobiti nove izbore, ukratko, poći na Dugi marš i pobijediti u bazi. To je politika, tako se gradi vlast. Preteško za diletante. Kao što mi reče Ćiro neki dan prije nego je zbrisao u Šangaj: "Fine, kad sam ja nešto prkosio Sanaderu, rekao mi je da će me sutra smijeniti, a ja sam mu se nasmijao jer sam ipak ja donio Hrvatskoj broncu i mislio sam da mi nitko ništa ne može. I znaš što? Sutra sam ujutro bio smijenjen. TO je vlast, fine, a ne ovo!"