Kako se izborna kampanja privodi kraju sve je izvjesnije da će SDP-ov kandidat Željko Komšić ponovo biti izabran za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Ne pomažu tu ni apeli iz hrvatskih stranaka da radi mira u kući, suživota, tolerantnije atmosfere Zlatko Lagumdžija povuče ovog cirkusanta iz izborne utrke, jer će ponovo biti izabran bošnjačkim glasovima.
Ova igra koju je osmislio Lagumdžija najbolje pokazuje kakve međunacionalne odnose želi uspostaviti SDP ukoliko bude u prilici da formira vlast na državnom ili federalnom nivou.
Kako mu je Komšić i na ovim izborima jak adut, znači da nakon izbora slijedi nastavak njegovih cirkuskih tačaka kojima je zabavljao javnost u protekle četiri godine.
Pošto su ankete koje provodi američki NDI veoma naklonjene SDP-u, dugogodišnji opozicioni lider se već vidi kao glavni nosilac buduće vlasti, a što se moglo iščitati i iz njegovog nastupa na Federalnoj televiziji u nekakvoj debati gdje se krajnje obazrivo ponašao prema svim prisutnim liderima stranaka osim prema Sulejmanu Tihiću.
Ta suzdržanost od teških riječi bila je vidljiva i kad se u studiju govorilo i o mogućim koalicionim partnerima iz Republike Srpske i Miloradu Dodiku, jer je sasvim izvjesno da će vlast zadržati koalicija okupljena oko SNSD-a.
No, vratimo se na slučaj "Komšić". Na optužbe da je SDP iznevjerio javno proklamovane principe ponovo kandidujući Komića u Predsjedništvo po kojima SDP na svakim izborima izbaci po kandidata iz jednog konstitutivnog naroda i po kojima je na ovim izborima trebalo da bude kandidat iz reda bošnjačkog naroda, Lagumdžija hladno odgovara da su ti principi važili sve do prošlih izbora.
Tačnije, kad je SDP-u upalilo da podvale Komšića odmah su odustali od dotadašnjeg nacionalno-rotacionog kandidovanja.
Ne treba da bude posebno politički pismen pa da se vide rezultati Komšićevog boravka u Predsjedništvu. Čovjek je jednostavno izbacio diplomatski, a uveo rječnik s ulice iz svog kabineta i pravio prilično velike skandale i svojski se trudio da parira Harisu Silajdžiću u rušenju međudržavnih odnosa sa zemljama regije, pogotovo Srbijom.
Taj jalijaški pristup Komšić je skoro svakodnevno pokazivao po kafanama u Sarajevu, u koje nije ulazio bez pet-šest članova obezbjeđenja. Ta vrsta frustriranosti više je odraz kućnog odgoja i teško se može naći bezobzirniji primjeri i u okruženju.
U političkom životu Komšić je znao klošarski prijetiti Vojislavu Koštunici da će dobiti po nosu ukoliko se ne odmakne od njegove države, što mu je donijelo neviđenu slavu po sarajevskim internet forumima. Postao je i junak YouTubea brže nego Ekrem Jevrić.
Jedan od njegovih najvećih međudržavnih skandala kada je poručio predsjednicima Srbije i Hrvatske Borisu Tadiću i Ivi Josipoviću da gledaju svoja posla i prestanu da se bave BiH, te da on, baš kao i Tadić i Josipović, koji su istakli da priznaju suverenitet BiH, priznaje Hrvatsku i Srbiju, ali bez Kosova, izazvao je podsmijehe i među diplomatama u regiji.
Hapšenje Ejupa Ganića u Londonu iskoristio je da onako prepun testosterona ratnički zaprijeti Srbiji i zatraži hapšenje bivših predsjednika "kratke" Jugoslavije Dobrice Ćosića i Zorana Lilića.
Ustavne promjene i ukidanje entiteta takođe su bile omiljene teme ovog Lagumdžijinog cirkusanta, a često je znao zazivati i pomoć međunarodne zajednice.
Evropska unija trebalo je da se izjasni da je ustavno uređenje BiH prepreka za članstvo, a i neophodno je promijeniti Dejtonski sporazum, mišljenja je Komšić i to iz dva razloga... Prvi je da etničko pitanje nije riješeno tako da su svi zadovoljni, a drugi da institucije, po Komšiću, koje proizilaze iz Dejtona nisu ozbiljan sagovornik za EU i međunarodnu zajednicu.
Po njegovoj partijskoj ustavnoj šemi, svi mi bi trebalo da živimo u državi po principu "jedan čovjek, jedan glas" bez entiteta, kantona, sa jakom centralnom vladom u Sarajevu, naravno.
A da... Zlatko Lagumdžija sasvim ozbiljno u spomenutoj debati kaže da je Komšić odradio odličan mandat u protekle četiri godine, te ne vidi u čemu je problem sa njegovom ponovnom kandidaturom.
Čovjek će, kaže, biti legalno izabran od građana ove države, Hrvat je po nacionalnosti, bh. patriota po opredjeljenju, mlad, lijep i SDP-ovac. Šta hoćete više i gdje naći boljeg, zapitao je Lagumdžija.
A šta, u stvari, želi SDP? Vlast po svaku cijenu, a ne radi građana, kako to kažu, već radi Lagumdžije koji gotovo sigurno ne bi mogao preživjeti na čelu stranke još jednu postizbornu križaljku kojom bi bio zaobiđen u formiranju vlasti.
Kao mogući partneri na državnom nivou otvoreno mu se nude dva Mladena iz Republike Srpske, Bosić i Ivanić, sa kojima je načelno dogovorio i raspodjelu pozicija u Savjetu ministara. Po toj šemi Lagumdžija bi bio predsjedavajući i ponovo izigravajući dogovor da sljedeći mandat pripadne Hrvatu, odnosno tu poziciju misli kompenzovati za funkciju premijera Federacije, a koju su od Dejtona naovamo obavljali Bošnjaci.
Sve su to oni lijepo "izšemirali" samo im tu koalicionu idilu već sada kvari ogromna podrška koju ima Dodikov SNSD i vjerovatni izbor Nebojše Radmanovića u Predsjedništvo, što Lagumdžiji po automatizmu smanjuje šanse da se rotira sa Nikolom Špirićem.
Bez obzira kako izgledala postizborna ukrštenica, bitno je shvatiti da SDP i Zlatko Lagumdžija nemaju ama baš ništa novo da ponude što već nije viđeno na političkoj sceni. Zamislite samo kakvi su im drugi cirkusanti ako im je Komšić jedan od boljih kadrova.